Koje su prednosti, a koje mane tehnologije kao naše svakodnevice je tema kojom se sve češće bavimo. Evoluciju ljudske vrste su uvijek pratila razna pomagala i sredstva koja su zajedno sa našim potrebama i evoluirala, od primitivnog oruđa, preko starog oružija, naprava i industrijskih mašina i tehnike pa sve do današnje savremene tehnologije i vještačke inteligencije. Ovaj napredak više nije dio samo biznisa, domaćinstava i rekreacije, već sada na velika vrata ulazi u škole i ruke djece pa tako postaje značajan dio razvoja najznačajnije populacije.
Mališanima je do samo prije par godina tehnologija bila samo luksuz i dio mašte. Sada od kako živimo u periodu ekspanzije vještačke inteligencije i virtuelnog svijeta, tehnologija postaje stvarnost i dio svakodnevne rekreacije i (ne)realne potrebe. O tome koliko i kako nove tehnologije utiču na djecu, obrađujući ovonedeljnu temu,u prolazu smo razgovarali sa našim sugrađanima.
U razgovoru sa njima smo konstatovali da je uticaj tehnologije na djecu neosporan i da je češće negativan nego pozitivan. „Djeca se polako ali sigurno otuđuju od realnog svijeta“ je nešto što smo najčešće imali priliku da ćujemo, ili čak da „tehnologija vodi asocijalizaciji“, „se djeca sve manje druže i igraju napolju, ali i dalje im nekako sve to odobravamo“. Mnoga naučna istraživanja zapravo potvrđuju ove tvrdnje a njihov rezultat pokazuje da djeca koja više provode vremena vani sa vršnjacima i koja se bave rekreativnim aktivnostima, imaju manje šanse da razviju neke od psiholoških problema kao što su manjak empatije, povećana agresija, socijalna fobija, anksioznost, tik poremećaj, neke poremećaje školskih sposobnosti ili poremećaja jezika i govor poput aleksije, disleksije, disgrafije, agrafije, dislalije u odnosu na djecu koja provode više vremena u zatvorenom sa gedžetima. Takođe ova djeca postaju zatvorenija i razdražljivija, ali i hladnija u odnosu sa drugima. Zabrinutim tonom, „Postajemo roboti“, govore neki roditelji.
Međutim, iako je sve ovo i više nego tačno, činjenica je da su moderne tehnologije neizbježan dio ljudskog postojanja i evolucije pa i djetinjstva naše djece. Stoga se postavlja pitanje, kako ići u korak sa tim, a ne napraviti ili bar smanjiti štetu na račun djetinjstva koje je ključno za formiranje ličnosti. Odgovor na to je – balans. Kao sa svime u životu, tako i sa tehnologijama trebamo održavati ravnotežu i kontrolisati to kako i koliko naša djeca koriste svoje moderne igrčke. „Igrice i internet su super i od velike su koristi i ako znamo da to koristimo možemo da napredujemo“, je bio jedan od odgovora. Ne baš često ali se ipak može čuti da roditelji limitiraju korišćenje tehnologije svojoj djeci, „Mom djetetu je sat i po krajnja granica. I to uz nadzor i limite koje smo postavili. Mada smo mu kupili telefon jer je danas to neophodno čak i njemu.“
Sve u svemu, zaključujemo da će modernizacija svijeta donijeti velike promjene kako u svemu tako i u načinu odgajanja djece. Sa rastom naših potreba razvijaju se i tehnologije. Da li ćemo i kako usijeti da se prilagodimo i izbalansiramo lizmeđu ljudske i vještačke inteligencije je aspolutno na nama samima jer ipak smo mi tvorci modernog svijeta.
V.I.