Tamara Butorović: Mislim da svi Nikšićani u sebi nose umjetničku žicu, a ja sam svoju pronašla

Nikšićanka Tamara Butorović je umjetnica koja kreira i stvara unikatni nakit od žice, kombinovan sa različitim materijalima. Ona žicu savija, prepliće, turpija i oblikuje uz pomoć alata, a u nedostatku istog često otvori i tatinu kutiju s alatom. A kako je sve počelo Tamara je otkrila u razgovoru za naš portal.

Kada si počela da se baviš izradom ovakve vrste nakita?

Prije skoro 10 godina sam dobila na poklon prsten od žice, divan ručno izrađen i poželjela sam da napravim još ljepši. Odustala sam od ideje jer kod nas nije bilo da se kupi takva žica. U akciju sam krenula tek prije četiri i po godine kada sam napravila nekoliko modela od obične žice koju sam vadila iz kabla. Sve poslije toga je krenulo pravim tokom, tako da sam uskoro, zahvaljujući sestri koja živi u inostranstvu, dobila pravu žicu za izradu nakita.

Zašto si se odlučila baš za žicu i kreiranje nakita od iste?

Vjerovatno iz razloga što na našem prostoru nije mnogo zastupljen nakit od žice i što mi žica pruža veliku mogućnost u kreaciji. Žica koju koristim je antialergijska i nerđajuća, a dosta je lagana, tako da i najveći komad nakita nije težak za nošenje.

U čemu najviše uživaš dok praviš neobične minđuše, broševe, prstenove?

“Najviše mi se zapravo dopada sam proces stvaranja i završnica. Žica koja je na kalemu ili smotana u krugu ne izgleda baš lijepo, ali poslije nekog vremena se transformiše i postane dio mog lijepog prstena, broša, minđuše. Poslije toga dolazi onaj dio, kad se nakit, kupac i ja udružimo i razmijenimo dobru energiju. To jeste zadovoljstvo, sve me to podstiče na dalji rad.

 

Kako se zove tehnika izrade ove vrste nakita?

Tehnika koju koristi pri izradi svog nakita se zove Wire Wraping i Wire Weaving. Žica može i da se hekla.
Ova “igra”je najzanimljivija kad joj se pridruže razni kamenčići, obični i oni koji su poludragi, različite perle,  platno i sve ono što je u skladu sa “igrom” tj. onim što u momentu kreiram. Kako je dok “igra” traje pojam vremena besmislen, tako i ne znam koliko je vremena prošlo dok nešto napravim. Izradila sam mnogo različitih modela do sada i u ponudi uvijek imam oko 200 komada prstenčića, oko 50 pari minđuša, 15 lančića, desetak narukvica i sve su to unikati, neki manje, neki više komplikovani za izradu”.

Da li si uopšte planirala da se baviš ovim hobijem (poslom) ?

Kod mene su se strast, hobi i posao udružili i zajedno stupili na scenu. Ništa unaprijed nisam planirala samo sam u jednom trenutku počela da kreiram, a već u sljedećem su ljudi počeli da naručuju nakit.

 

Da li su ljudi u Nikšiću i okolini upoznati da se baviš izradom ovog neobičnog i unikatnog nakita?

Brzo se pročulo šta radim i postepeno sam imala sve više mušterija, a samim tim i inspiraciju da više i bolje radim. Imala sam veliku podršku u startu od dragih ljudi, rodbine, prijateljica, a onda i od mušterija koje me ne “kriju” nego toplo preporučuju dalje.

 

Da li je teško nabaviti materijal od kog praviš svoja, pomalo ,, čudna” umjetnička djela i da li si na tom putu imala poteškoća?

Ne bih ništa što joj je bilo na ovom putu nazvala teškoćom, jer je sve što je bilo “teško” imalo i svoju dobru stranu.
Ne mogu nabaviti veliki dio alata i repromaterijala u Crnoj Gori ali me to naučilo da se pokrenem, potrudim i istražujem dalje. Naučila sam da improvizujem pa u nedostatku kliješta za izradu nakita vraćam život nekim davno zaboravljenim kliještima iz očeve kutije za alat.

Šta je, po tvom mišljenju, najbitnije da bi se čovjek bavio nekim hobijem ili poslom?

Smatram da je u poslu kojim se neko bavi najvažnije koliko ga zapravo voli, a na prepreke gleda samo kao na stvar koju treba da preskoči.

 

Tvoji planovi za budućnost.

Što se planova za razvoj mog posla tiče, dobar dio njih je vezan za klaster “Riznica”u sklopu Tehnopolisa i osnivanje suvenirnice u Nikšiću, u saradnji sa još dva klastera, koja bi nam omogućila dobru promociju i prodaju. Tu su i razni sajmovi rukotvorina na koje se rado odazivam i plan je da ne planiram mnogo nego da se prepustim toku i uživam.

 

Šta za tebe znači Nikšić?

Grad u kome sam rođena, grad moje mladosti, uvijek neobičan, drugačiji, grad pjesnika, boema, muzičara, umjetničkih duša. Mislim da skoro svi Nikšićani u sebi nose neku umjetničku žicu, a ja sam svoju pronašla.

 

Tvoja poruka mladim ljudima u Nikšiću.

Neka prate svoje srce i svoje ideje, neka budu drugačiji i posebni, neka u sebi pronađu ono nešto što će ih činiti srećnima i uspjeh je zagarantova.