Njegoš nije bio usko vezan samo za jednu životnu oblast, bio je i vladika, književnik, istoričar, dakle i vladar i umjetnik, a na osnovu citata u naslovu iz „Luče mikrokozma“, jasno je da se bavio i filozofskim pitanjima.
Odgovore na pitanja o svojoj egzistenciji čovjek je tražio još od samog nastanka, a čini se da ni dan danas „nije raskrstio sam sa sobom“. Odgovore daje vjera, ali čovjek nikako da bude siguran u onog drugog pored sebe, kao da nijesu ista bića. No, to je možda i očekivano, jer sebe poznajemo najbolje, ali ne znamo šta možemo da očekujemo od drugoga.
„S točke svake pogledaj čovjeka, kako hoćeš sudi o čovjeku“ stihovi su koji prethode ovom u naslovu. Nije čovjek jednostavno biće, samim tim što ga je Tvorac rangirano kao najviše na Zemlji upućuje se na njegovu složenost. Lako je osuditi nepoznatog čovjeka, no treba da tu zagrebanu površinu malo više istražimo i da tamo (u čovjeku) nađemo ono što smo mislili da ne postoji. Govorimo i o načinu življenja, okruženju, karakteru, navikama, uvjerenjima. Mora se sve uzeti u obzir, a onda donijeti konačan sud o čovjeku.
Čovjek je čovjeku i dalje misterija. Pogrešno procjenjujemo ostale, nesigurni smo jedni u druge, a takođe i teško možemo da razumijemo tuđu emociju, bila ona vesela ili tužna. No, i dalje stojimo jedni uz druge, pokušavamo da se razumijemo i doživimo.
Miloš Đurđevac
