Mladi Nikšića

Vjernici danas obilježavaju praznik posvećen Svetim mučenicima Sergiju i Vakhu, u narodu poznatiji kao Srđevdan.

 

Sveti Sergije i Vakho su bili rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimijana, a stradali su zbog pripadnosti hrišćanskoj vjeri i odbijanja da se poklone rimskim bogovima. Posebno su poštovani u Siriji i Libanu, njihovoj postojbini, gdje se na današnji dan za ukrašavanje koriste palmine grančice. U Srbiji se Srđevdan slavi i kao krsna slava, mada se po broju crkava koje su podignute ovim svecima vidi da je ova slava bila znatno rasprostranjenija na našim prostorima u srednjem vijeku.

 

Car Justinijan im je podigao crkvu u Carigradu, posle čega se njihov kult raširio ka zapadu, o čemu svjedoči i preko 15 crkava koje su im bile posvećene na prostoru između Drača i Dubrovnika. Postoji i legenda da su prilikom prenosa moštiju Svetog Save iz Trnova u Mileševu prenijete i mošti Svetog Sergija i Vakha.

 

Vjeruje se da su ovi svetitelji zaštitnici obućara, opančara i zemljoradnika koji danas nikako ne bi trebalo da rade, a prema predanju Sveti Sergije danas obilazi obućare i slavi sa njima. Ratari na Srđevdan ne rade ništa sa volovima i ne izlaze u polje, jer se vjeruje da je Sveti Sergije volujski svetac. U našem narodu se vjeruje da će danas biti izliječeni svi koji boluju od srdobolje (dizenterije) i bolesti kostiju. Takođe se smatra da je Srđevdan prirodna granica između jeseni i zime, kao i da na današnji dan i divlje zvjeri bivaju pitome i krotke.