Episkop Kizički Emilijan, ispovednik Hristov, pošto se zbog svog asketskog života udostoji arhijerejstva, pretrpe mnoga stradanja za vreme opakog cara Lava III Isavrijanca (717–741) ikonoborca. Mnogo puta primoravan da se odrekne pobožnog poštovanja česnih i svetih ikona, sveti Emilijan se ne hte pokoriti, nego osta nepokolebljiv veran učenju svetih Otaca. Zbog toga on pretrpe od jeretika mnogo muka, progonstava i zatočenja, sve to s radošću podnoseći u nadi da će za privremena stradanja dobiti večna blaga. I tako podnoseći mnoga zlostavljanja i poniženja Hrista radi, sveti Emilijan se upokoji u Gospodu 820. god., ukrašen vencem ispovedništva.
Prepodobni Zosim Tumanski bio je veliki molitvenik i duhovnik. Po predanju ovaj Sinait je živeo sam u kamenoj pećini kod današnjeg manastira Tuman. Podizanje ovog manastira, posvećenog Svetom arhistratigu Mihailu, vezano je za ime Miloša Obilića, koji je u vreme kneza Lazara upravljao Braničevskom oblašću. Po predanju, Miloš je prilikom lova nehotice ustrelio pustinjaka Zosima. Tako teško ranjenog Miloš ga je poneo u svoj dvor u mestu Dvorište da mu se ukaže pomoć. Starac Zosim, osećajući svoj kraj reče Milošu:“Tu mani i ostavi me da tu umrem.“ Na mesto gde starac izdahnu Miloš ga sahrani i nad grobom podiže crkvu, odnosno manastir koji se i danas zove Tuman. Mošti prepodobnog Zosima nalaze se u crkvi manastira Tuman i otkrivene su 8. avgusta 1936. godine.
