Široka je upotreba osvještane vode. Ona se koristi pri mnogim činovima crkve, bilo da se tada neposredno osvještava, bilo da se koristi ranije osvještana voda.

Tako, osvještana voda se koristi prilikom osvještavanja hramova, domova, nadgrobnih spomenika i raznih predmeta koji čovjeku služe ili se on njima koristi.

U svetoj tajni krštenja, osvještana voda postaje “vodom očišćenja, banjom preporoda, izvorom života”, u kojoj se kršteni rađa “vodom i duhom” za novu stvarnost carstva nebeskoga.

Osvještenje vode ima svoje porijeklo u prvim vjekovima hrišćanstva, o čemu svjedoče drevni pisani izvori, kao apostolske ustanove. Evhologion Serapiona Tmuitskog kao i rani oci crkve: Teodorit, blaženi Jeronim, Epifanije i drugi.

Ipak, i pored sve svoje drevnosti, u početku nije postojalo ustanovljeno pravilo kada, gdje i kako se vrši vodoosvještavanje. Postojala je izvjesna razlika u tim obredima. No svima njima je zajedničko da se osvještavanje vode vrši pomoću određenih molitvi, prizivanjem naitija Svetoga duha, kao i krstolikim blagosiljanjem i pogruženjem u vodu časnoga krsta, što i danas čini elemente svakog vodoosvještavanja.

Danas su poznata dva osvještavanja vode: veliko i malo. Veliko vodoosvještavanje se vrši dva puta u godini na Krstovdan (navečerje Bogojavljenja) i na Bogojavljenje, u kome se sjećamo krštenja Isusa Hrista u reci Jordan, u kome crkva vidi ne samo prototip omivanja grijehova, no i stvarno osvještavanje prirodne vode pogružavanjem Boga u vodu. To je svečani obred kojem, skoro redovno, prisustvuje mnoštvo naroda, koji osvještanu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta vodica – Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cijele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova).