Stazama radosti: Mi smo dio Nikšića, a on je dio nas

Nikšićani Marinko Jovanović i Dragutin Lalatović pišu priče i pjesme.

Za druge mlade ljude oni imaju poruku da “Život ovaj brzo prođe”, i žele da ih vide nasmijane i na stazama radosti. Sa pjesmama ovih mladića možemo se upoznati na instagram profilu Stazamaradosti_me.
Planovi su im kratkoročni.
“Najbitnije od svega da ostanemo na stazama radosti. Razni su planovi koje zamišljamo u ovim pričama i njima želimo da kažemo i neskriveno podstaknemo mlade ljude na upoznavanje sa pravim vrijednostima. Ne zbog toga što smo mi „anđeli“ već zato što smo se dobro upoznali sa putem kojim veliki dio svijeta danas juri. Nasuprot tome još uvijek ima njih koji stabilno stoje u životu, pa neka im ovo bude ideja da uljepšaju svoja životna iskustva. Jednostavno, trenutni cilj je da podijelimo ono što doživimo. A želja je da naš rad bude koristan, a korisnim smatramo to da vidimo mlade ljude na stazi radosti. Nasmijane, radosne, istraživačkim duhom nastrojene, samo takve ih i možemo zateći na stazi radosti”, kazali su nam oni.
Oni dodaju da ono što stvara njihovo pisanje jeste put kojim idu.
“Svakodnevne avanture, razgovori sa raznim ljudima, a ljubav prema čitanju knjiga ima poseban uticaj. Razne priče čujemo, pročitamo, i iz toga proističe želja da i mi nešto kažemo. Čovjek ima predstavu o savršenstvu i stalno ka njemu hrli. Duša je to što je savršeno u čovjeku, nešto neispitano i neograničeno. Pisajući čovjek je istražuje, a istražujući on je upoznaje. Pisanje je naš omiljeni način istrage. Čitanje knjiga nas upućuje i otvara sliku druge duše, tuđe duše, koja ne izgleda tuđa, već je ista kao naša. Zato ljudi sebe prepoznaju u napisanim djelima, naslikanim slikama, najviše u pjesmama. Sva ova pitanja traže od nas velike odgovore, a njih najlakše možete naći u kompletnom djelu, radu, „Stazama radosti“. Važno je da navedemo da najviše čitamo Dostojevskog”, ističu Marinko i Dragutin.
Nikšić je grad u kom su rođeni.
“Šta za jedno dijete predstavlja kolijevka? Iz te kolijevke smo mi izrasli, i iz nje smo postali ovakvi kakvi jesmo. Kad god imamo obavezu da napustimo Nikšić, bilo da je to posao ili turistički, nama uopšte nije lako da se odvojimo od njega. Svi naši su ovdje, sve što imamo je ovdje, hram svetog Vasilija u kom su korijeni našeg ulaska u vjeru, takođe je u Nikšiću. Prema tome, ova kolijevka je naše utočište, naš vazduh.
Ako naša djela budu zahvatila širi krug ljudi, nama će biti ponos da dobijemo to zvanje „momci iz Nikšića“. Uvijek nas tako oslovljavaju, veoma je prijatno što dolazimo iz tako jednog cijenjenog grada i mentaliteta ljudi. Jednostavno, mi smo dio Nikšića, a on je dio nas”, ponosno ističu oni.
Mladima poručuju da njihova poruka bude pjesma.
“Pored toga, sve naše priče suštinski nose poruku. Svaka nosi svoju poruku, ali kompletan naš rad nosi poruku. Te poruke su u srcima ljudi koji pročitaju naše price”, zaključili su..
Život ovaj brzo prođe
(Odlomak)
Ne gubi vrijeme nego radi,
ne odustaj, već se bori.
Pokreni u sebi duh mladi,
radi na sebi, dublje zaori.
Ne gubi vrijeme, nego radi,
Čitaj knjige, uči, piši,
Svoju ličnost polako gradi,
Budi čovjek blaži, tiši.