Treba biti Frensis Skot Ficdžerald pa umjeti sa malo riječi reći velike i važne stvari. Radnja romana dešava se dvadesetih godina XX veka – u doba džeza – kako ga Ficdžerald naziva, i prikaz je razočaranja urbane populacije u američki san. Na raskošnim pozornicama grada koji nikada ne spava i Getsbijeve vile smjenjuju se bogati skorojevići, starlete, isprazni likovi tadašnje elite, dok glavni junak, svjestan svog porijekla i trenutka u kojem živi, nesrećan u ljubavi, ostaje jedini iskreni svjedok vremena. Svjestan da je zbog svog bogatstva stekao društveni položaj i naklonost džet-seta, Getsbi shvata da se ono do čega nam je stalo ne može kupiti novcem.
Veliki Getsbi je jedinstven portret vremena koji na elegantan i ciničan način oslikava svoje doba u kojem se i danas možemo prepoznati.

Ficdžerald je stvarajući Velikog Getsbija stvorio jednog od najtragičnijih junaka svjetske književnosti i svakako najbolji američki roman XX veka. Iako je po objavljivanju 1925. godine roman dramatizovan i u formi brodvejskog pozorišnog komada i u formi filma, skoro da nije bio primijećen među čitaocima i kritikom. Javnost ga je otkrila tek nakon što je reizdat poslije Drugog svjetskog rata – možda i zato što su tek tada čitaoci bili spremni da prihvate iskrenu i neveselu Ficdžeraldovu sliku Amerike.