Sonja Milatović: Pokreće me moja želja, a ne nečiji imperativ
Dok Instagram, najpopularnija društvena mreža, mnogima služi za ubijanje slobodnog vremena i kačenje fotografija radi dobijanja što većeg broja lajkova, našoj mladoj sugrađanki Sonji Milatović, čijim uspjesima godinama svjedočimo, Instagram predstavlja medij putem koga šalje snažne poruke.
Opisi njenih fotografija kriju mnogo rečenica u kojima je lako prepoznati život, doživjeti ljubav, odsanjati snove. Ipak, listajući njen profil, za koji ljudi tvrde da predstavlja ogledalo svega što bi jedna mlada osoba trebalo da bude, naišli smo na jedan kratak tekst, koji je u nama probudio želju da pitamo Sonju u kom trenutku i zašto je nastao taj tekst. “Nastao je u trenutku kad sam krenula da objavim fotografiju, a nijesam imala ništa adekvatno što bih mogla postaviti kao njen opis.”, govori kroz osmijeh iskrena Sonja. Ipak, kako taj tekst, vidjećete i sami, nosi snažnu poruku pitali smo Sonju da li je sve što radi zaista samo želja i ni pod raznom moranje. “Da, jeste. Ne želim da bilo šta moram. Želim da hoću. Neću da ne mogu i ne prihvatam nemoguće. Hoću da mogu sve i da mi je sve na dohvat ruke, čak i kad drugima izgleda predaleko. Nije mi potrebna bilo čija potvrda da sam u nečemu uspjela. Potreban mi je osjećaj, koji zapleše mojim bićem, onda kad znam da sam nešto ostvarila. Zato i kažem.. Sve kreće od mene. A ja.. ja sam cijela satkana od osjećaja i želja, nikako od moranja. Ne prihvatam pokušaje nametanja pravila i loših kompromisa. Pišem, radim i živim onako kako želim, a ne onako kako bi neko drugi to želio. Ovo sam ja.. moja glava, moje srce, moj život.
Ovo sam ja, a ne neko drugi. Dok god je tako, želim da želim i znam da ne moram ništa, a mogu sve. To je ključ mog mira.”, zaključuje Sonja, u kojoj i danas, baš kao i onda dok je bila klinka, je bilo lako prepoznati buntovnicu i pobornika nekog plemenitijeg svijeta. U nastavku čitate opis fotografije, koja kad je pogledate, zamiriše na slobodu, snove i život. Koeljo je jednom rekao da je sloboda osjećati ono što srce želi bez obzira na mišljenja drugih, nacrtavši mi riječima omiljeni putokaz kroz život. Vjerujem da svako nesvjesno kroji neki svoj svijet, ali i znam da ovaj moj svijet nema dodirnih tačaka sa svijetom van, a ni sa vašim svjetovima. Negdje su se moji snovi mimoišli sa snovima svih drugih ljudi, a moj horizont nikad nije doživio sudar sa horizontom koji svi vide. Osjećaj koji daljine bude u meni je osjećaj koji blizina budi u drugim ljudima. Oduvijek znam kako da dodirnem i ono što je kilometrima daleko od mene, kako da poljubim snove čije ostvarenje drugi smatraju nerealnim, nemogućim.. oduvijek znam kako da prigrlim nemoguće duboko vjerujući u prelivanje nemogućeg u moguće boje stvarnosti. I ne, moja plava nikad nije bila vaša plava, baš kao što moja crvena nema veze s vašom crvenom. A sloboda je baš to.. izbor da na svijet gledam nekim drugim očima, da vjerujem u nešto dublje od onoga sto mi stvarnost plasira i da osjećaj bude želja, a ne moranje. To je sve.