Sonja Milatović: Ništa što radim ili pišem nije reda radi

Njen instagram profil se po mnogo čemu razlikuje od instagram profila njenih vršnjakinja. U opisu jedne od fotografija naišli smo na jedan kratak tekst, koji nas je inspirisao, da pitamo Sonju od čega odnosno od koga se to ona brani.
“Pročitaćete i u samom tekstu da se branim od vremena i društva u kojem živim.
Svjedoci smo da živimo u vremenu potpuno poremećenog sistema vrijednosti. Dozvolite da primijetim, da vrlo često možemo vidjeti da ljudi slave tuđi neuspjeh više od vlastitog uspjeha. Tužno je što, neko kad padne, ne razmišlja kako što prije da ustane, već kako da sruši još nekog da ne bi sam bio na dnu.”, priča u jednom dahu vidno razočarana Sonja.
Čak i o onome što ljudi nazivaju društvenim normama, mlada Nikšićanka ima prilično jasan stav.
“Ne želim mnogo da komentarišem tu temu, reći ću samo da je ovo društvo davno izgubilo kompas, da još uvijek nijesmo prevazišli sužene vidike, da i
dan-danas sebi dajemo za pravo da pomračimo nečiji horizont i da smatramo sebe kompetentnim da osuđujemo, a da pri tom nikad nijesmo hodali u cipelama onoga ko je predmet osude.”, bila je jasna Sonja.
Budući da djevojka, kojoj je riječ i mač i lijek, ovaj neobičan tekst, koji u nastavku dijelimo s vama, završava rečenicom:”Oprostite mi, jer.. ja volim.”, pitali smo je šta je sve stalo u tu kratku, a efektnu rečenicu.
“Ta rečenica nosi istinu da ja živim po diktatu srca i obećanje da mene ni vrijeme ni društvo u kom živim neće natjerati da, ni na trenutak, odstupim od svojih stavova, svojih principa, svojih želja i da nikad neću postati samo jedna od njih, pa koliko košta, da košta.”, zaključuje Sonja kroz smijeh.

Branila sam se od vremena u kojem živim.
Branila sam se od sredine u kojoj sam rođena.
Branila sam se od pomračenih umova.
Branila sam se od uskih vidika.
Branila sam se od siromaštva ljudskog duha.
Branila sam se od njihovih trulih duša.
Branila sam se od njihove zlobe.
Branila sam se od njihove ljubomore.
Branila sam se od njihove zavisti.
Branila sam se od njihovog radovanja tuđem neuspjehu.
Branila sam se od njihovih aplaudiranja tuđim suzama.
Branila sam se od varoških istina.
Branila sam se od razgovora bez poente.
Branila sam se od besmislenih priča.
Branila sam se od pjesama koje ne osjećam.
Branila sam se od muzike bez muzike.
Branila sam se od plesa u kojem duša ne pleše.
Branila sam se od podmetnutih nogu.
Branila sam se od teških riječi.
Branila sam se od pokušaja da me rane.
Branila sam se od želje da me rasplaču.
Branila sam se od potrebe da me poraze.
Branila sam se od njihovih materijalnih snova.
Branila sam se od njihovih siromašnih želja.
Branila sam se od poznanika.
Branila sam se od komšiluka.
Branila sam se od prijatelja.
Branila sam sebe zbog sebe da nikad ne bih postala samo jedna od njih.
Od svega sam uspjela da se odbranim osim od ljubavi.
Sve sam drugima uspjela da oprostim samo ljubav sebi ne opraštam.
Sve sam uspjela, samo nikad nijesam sagradila most preko kojeg bih prešla preko ljubavi.
I sve sam naučila.. osim kako se od ljubavi brani.
I.. sve sam spoznala osim kako se manje voli.
Voljeti čisto i iskreno zbog sebe, ne drugih radi.. pogubno je..
Jer šta znaju oni o ljubavi!?
Oni, koji kad padnu, podmetnu drugima nogu, da ne bi bili jedini koji su na dnu.
Oni, koji kad su ranjeni, svjesno ranjavaju druge.
Njih valjda manje boli kad nekog drugog boli više.
A ja.. ja volim da gledam ljude kako lete čak i onda kad znam da neću skoro biti u stanju da se vinem u zrak.
Ja volim da zacjeljujem rane čak i onda kad moje nesnosno krvare.
A ja.. ja sam sve uspjela da prećutim osim ljubav.
Od ljubavi se braniti ne mogu, planeto.
Preko ljubavi pregaziti ne mogu, nebo.
Ljubav mi oprostiti ne mogu, ljubavi.
Sve ću ti prećutati, svijete..
Al’ ljubav.. ljubav ti prećutati ne mogu.
Oprostite mi, jer…
Ja volim.