Sonja Milatović: Nikad nije bilo važnije nego sad da ostanete doma

Sonja Milatović, dvadesetdvogodišnja Nikšićanka, pjesnikinja i studentkinja na specijalističkim studijama Pravnog fakulteta u Podgorici na krivično-pravnom smjeru, je kao i uvijek na visini zadatka. Sonja je, kao primjer društveno odgovorne osobe, a s obzirom na problem s kojim se suočava cijeli svijet, objavom na svom facebook i instagram profilu poručila koliko je važno da ostanemo doma.

Mlada Nikšićanka moli svoje sugrađane, baš kao i stanovnike svih crnogorskih gradova, da ostanu doma, jer će na taj način, kako kaže, najbolje pomoći da iz borbe sa virusom izađemo kao pobjednici. “Ostanite doma, jer u ovom trenutku je to najveći poklon koji možete dati svakom crnogorskom ljekaru i cijelom medicinskom osoblju, farmaceutima, institucijama, u krajnjoj liniji, državi, svima onima koji se lavovski bore da sačuvaju i vaše i moje zdravlje. Hvala im, beskrajno hvala, na žrtvi koju za sve nas podnose. Molim vas, ostanite kod kuće, jer ni korzo, ni park, ni Šetalište Vita Nikolića, ni Krupac neće nigdje pobjeći. Biće tamo gdje su i do sada bili i onda kad sve ovo prođe, a proći će. Znamo da hoće. Samo budimo strpljivi i poslušni. Pridržavajmo se mjera, to je jedino što se od nas traži, a, vjerujte mi, da to što ćete ostati doma u ovom trenutku znači sve u borbi protiv širenja epidemije. Ne dozvolimo da zbog vlastite neodgovornosti platimo suviše visoku cijenu. Zato ostanite doma i ostanite mi zdravi.” bila je jasna Milatovićeva u kratkom razgovoru za naš portal, u kom je pružila podršku i poželjela brz oporavak svim zaraženim. Sonjinu objavu prenosimo u cjelosti: Bio je to prvi i posljednji put. Trojka na pismenom iz crnogorskog. Da, dobro ste pročitali. I dan danas mi je taj utorak pred očima. Stidjela sam se. Ne zbog loše ocjene, već zbog toga jer nijesam opravdala povjerenje profesora koji je svakodnevno gradio ova moja krila. Pisani zadatak… Esej… Slobodna tema… Smjernice ili uputstva za pisanje rada koja je trebalo ispoštovati. Kažem trebalo, jer nijesam. I, profesore, prošlo je pet godina od tada, ali izvinite još jednom. Mislila sam da će moj talenat baciti sjenku na pravila, ali nije. I neka nije. “Biti buntovnik ne znači biti neposlušan. Dobar (3).”, pisalo je na dnu stranice školske vježbanke. Pridjev dobar mi nikad nije lošije zvučao nego u tom trenutku. Sigurno se pitate zašto vam ovo sada pišem. Razlog je prost – biti buntovnik ne znači biti neposlušan. Vrijeme obojeno brigom je vrijeme za poslušnost. Vrijeme prožeto strahom je vrijeme za odgovornost. Trojka na pismenom iz crnogorskog jezika za nekog kao što sam ja bila je poraz, ali trojka na ispitu koji trenutno svijet polaže bila bi tragedija. Sigurno se sjećate rečenice kojom je sve počelo:”Daleko je Kina.” Sad nam je, evo, nikad bliže. Vlada Crne Gore, voljeli je ili ne, poštovali ili ne, čini sve da tužna stvarnost zemalja iz okruženja ne postane i naša surova realnost. Ipak, nije dovoljno to što država čini sve. Moraš ti učiniti sve da pomogneš, moram ja učiniti sve da doprinesem da iz ove borbe izađemo kao pobjednici, jer koliko pojedinac može biti veliki u ovakvim situacijama, svjesni nijeste. Zato, birajmo da poštujemo pravila, birajmo da se pridržavamo mjera, birajmo da ne budemo neposlušni, ostavimo buntovništvo i kuražnost za neki drugi put. Birajmo da ostanemo doma zbog sebe. Ako ne zbog sebe, ostani doma zbog svih onih koje voliš, čije ti je zdravlje važno, čiji život nikad ne bi želio ili željela da ugroziš. I nijesi junak, a ni ti junakinja, ako uprkos brojnim upozorenjima i dalje bez velike preše i krajnje nužde napuštaš kuću. I nijesi duhovit, a ni ti duhovita, ako zbijaš šale na račun tuđe nesreće. I nemoj, molim te, nemoj s tvojih usana da siđe:”To je Italija..”, jer nikad mi nijesmo bili bliži tome da budemo Italija. Svi mi možemo biti Italija. Svijetu nikad nijesu bile potrebnije pružene ruke nego sad. Nemojte, nemojte sad.. Ostavite sve podjele i sva mimoilaženja za neki drugi put. Čini se da je pravo vrijeme da se pridržavamo onoga:”Pametniji si kad ćutiš.” Zbilja, ako nemaš šta pametno da kažeš, ćuti. Zaštiti sebe, jer štiteći sebe zaštitićeš druge, a to je plemenito. Zato ostani doma! Grlimo se i ljubimo riječima. Nikad nije bilo važnije nego sad… Kad je broj jedan, koji označava ugašen ljudski život, najveći na svijetu. Zato budimo odgovorni! Ako ne zbog sebe, onda zbog onih koji nas vole i koje volimo. Cijeli je svijet na ispitu. Ne dajte da na našoj strani piše:”Dobar (3)”, jer pridjev dobar umije loše da zazvuči. Budimo najbolji što možemo za nas, zbog svih, jer vidite da, ipak, Kina i nije toliko daleko kao onda kad beznačajno baciš pogled na kartu svijeta. Neke se greške preskupo plaćaju. “Dobar (3)” ostavimo za neki drugi put.