S obzirom na to da smo juče objavili lijepu vijest da je u Nikšić i Crnu Goru stiglo još jedno vrijedno međunarodno književno priznanje zahvaljujući talentu naše mlade pjesnikinje Sonje Milatović, odlučili smo da s čitaocima portala podijelimo nagrađene stihove.
Kako nam je juče, vidno još uvijek zatečena, studentkinja Pravnog fakulteta u Podgorici, otkrila na konkurs su se slale po tri pjesme, pa smo poželjeli Sonju da pitamo da li su sve tri nastale uoči samog konkursa.
“Kada sam saznala za konkurs napisala sam samo pjesmu kojoj sam kao naslov pripisala temu konkursa “Bez ljubavi tvoje”. Međutim, nagradu mi je donijela pjesma “Vatromet nedostajanja” koja je nastala prošle godine u ovo doba, kad nijesam ni slutila da će mi baš ona donijeti jedno ovako vrijedno priznanje.”, iskrena je Sonja.
Na pitanje kako je nastao “Vatromet nedostajanja”, mlada Nikšićanka kroz osmijeh kratko odgovara:”Osjećaj.. pratila sam svoj osjećaj.”
U nastavku s vama dijelimo nagrađeni “Vatromet nedostajanja”, koji potpisuje Milatovićeva.

VATROMET NEDOSTAJANJA

Znaš ti
i znam ja
koliko toga bih ti mogla
prošaputati večeras,
al’ znaš ti,
baš kao što i ja znam,
da ću opet ćutati
ove samotne časove
obojene čežnjom
za hodom po oblacima.
Znaš ti
i ja znam,
da pjesma i dalje
navire u meni
kao i u onom prvom trenu
kad ti prepoznah dušu
kao onu jednu u milion.
Znaš ti
i ja znam
koliko je nježnosti
iza ovih zidina
koje gradim ni sama ne znam od čega.
Znaš ti,
baš kao što i ja znam
da bi ih mogao srušiti
jednom strijelom
za koju bi zakačio
jednu riječ
koja bi sa sobom donijela
novu čaroliju.
Znaš ti
i ja znam
da bih opet zaplesala
prkoseći svemu i svima,
prepuštajuci se tvojim rukama
da me vode opet
do kraja svemira.
Znaš ti
i znam ja
da sam samo željela
da ti milujem kosu
obasjanu mjesečinom,
da ti zagrlim tuge iz pogleda
i obgrlim strahove koji su, znam,
često razarali grudi.
Znaš ti
i znam ja
da ja nijesam htjela ništa
osim da te do jutra slušam
kako mi prepričavaš dan
i da se smiješim
onako kako to čine djeca,
cijelim svojim bićem.
Znaš ti
i znam ja
da sam samo htjela
da ti pišem neke svijetu
sasvim nerazumljive stihove,
da kroz priče proputujemo svijet
za samo jedan tren.
Znaš ti
i znam ja
da je meni bilo dovoljan
trag osmijeha na tvojim usnama
da zavolim svaki dan što dolazi.
Znaš ti
i znam ja
da sve što sam htjela je
da slušam kako ti srce svira
onu moju omiljenu
u sumrak,
kad umire dan,
a radja se mir.
Znaš ti
i znam ja
da je meni trebalo
samo malo tišine s tobom
u svom haosu ovog svijeta.
Znaš ti
i znam ja
da sam i oluje znala da uspavam
zarad tvog mirnog sna.
Znaš ti
i znam ja
da sam samo htjela
da ti napišem pjesmu,
naslanjajući se na tvoje rame
u zoru kad se radja dan.
Znaš ti
i znam ja,
da sam onako umorna od rime,
znala kako da te rimujem
sa suncem,
sa morem
i zvijezdama.
Znaš ti
i znam ja
da ću i večeras zagledana u more
zrakom ti ispisivati ime
želeci da ti kažem..
ma znaš ti šta
i znam ja šta.
Znamo mi.
Nasmijano se predaj snu…
I večeras kad mi..
Znaš ti šta
i znam ja šta.
Znamo mi.