Sonja Milatović: D-mol je obilježio 2018. godinu
Dvije hiljade osamnaesta je bila još samo jedna u nizu uspješnih godina Sonje Milatović, pa smo odlučili da pitamo mladu pjesnikinju koja je to pjesma obilježila godinu koja je ostala iza nas i da li bismo bili u pravu kad bismo umjesto nje kao odgovor na to pitanje naveli Sonjin d-mol. Kroz osmijeh nam je otkrila da pamti trenutak kad je u januaru prošle godine pisala tu pjesmu, ne znajući da će joj donijeti toliko nagrada i ne sluteći da će d-mol postati motiv koji ćemo uvijek pisati uz njeno ime kad govorimo o njenoj poeziji. Davno smo naučili da pjesnike ne bi trebalo pitati koja im je najdraža od pjesama koje su napisali, ali ako je suditi po načinu na koji Sonja uvijek pomalo stidljivo govori o ovim stihovima, D-MOL zasigurno ima posebno mjesto u njenom srcu, ali u, još uvijek neobjavljenoj, zbirci pjesama. Kad smo je pitali da nam opiše ko ili šta se krije iza tih stihova, vješto nam je kroz smijeh kratko odgovorila:”Nespretno ispisana stvarnost.” Prije nego što u stihovima Sonjine pjesme koja je obilježila 2018. godinu otkrijete život, želimo da vam prenesemo pjesnikinjine želje:”Čitaocima portala, prije i iznad svega, želim zdravlje, ali i ljubav vrijednu snova, stvarnosti i života. Srećni praznici!”
Sad kad si moja pjesma
(Nasmijanom d-molu) Znaš, jednom sam te stvorila od riječi, od tih tananih tkanja, spajajući sve što me, do tada, činilo živom to moje more i nebo u čiju sam se ljepotu često klela. Znaš, jednom kad nijesi bio tu, ja sam ti pričala tokom lutanja kroz oazu sna kako se srećno traje kroz vrijeme i kako baš tvoj osmijeh budi hiljadu i jedno sunce na ovoj siromašnoj planeti. Znaš, jednom kad si bio bajka, ja sam ubjeđivala vrijeme i ljude da si istina, samo da si negdje na nekoj stanici zaglavljen između imaginiranog i realnog, da se gubiš na stazama sopstvenih iluzija dok iz vidokruga ti nestaje stvarnost i postaješ nervozan jer voz opet kasni. Znaš, jednom dok te nije bilo, rekla sam im da znam da postojiš tamo negdje iza horizonta i da potajno voliš zalaske sunca. Rekla sam i da ćeš doći užurbano razbijajući sve časovnike na svijetu, jer si propustio jedno svitanje na molu. I došao si. I ja sam znala da ćeš doći. I više se ne utapam u d-molu kao moru tuge, već i tada slavim sunce na tako tih način. Svi su d-molovi moji, svi dani i sati.. Došao si.. probijajući sve daljine, gradeći mene tamo gdje sam jednom željela da se rodim. Na obali u svitanje. I ne, nijesi bajka.. nijesi moje večernje maštanje niti jutarnje priviđenje, već si ti ti.. I ostaješ ti.. Moj nasmijani d-mol.
