Slavica Bulajić: Svijet treba vašu autentičnost 

Slavica Bulajic, naša svestrana sugrađanka po zanimanju je pedagog. Svoje stavove izražava kroz pisanje kolumni. 

Kako bi našim čitaocima predstavila sebe?

Dragi čitaoci, zovem se Bulajić Slavica. Po zanimanju sam pedagog. Neko sam ko obožava pisanje, prozu. Već nekoliko godina se bavim pisanjem, najviše u formi kolumni. Bavim se temama koje se tiču čovjeka, životinja, društva i svakodnevnih izazova s kojima se suočavamo. Pisanje mi je način da izrazim stav, pokrenem dijalog i možda nekoga inspirišem. Ali i način da odlutam u neki svoj svijet.

Kada si počela da pišeš kolumne?

Prvu kolumnu sam napisala prije desetak godina. Zatim drugu treću i krenule su se nizati jedna za drugom. Počelo je iz lične potrebe da iskažem svoje mišljenje o temama koje su me duboko doticale, a kasnije je to postalo nešto što me ispunjava i motiviše da nastavim.

Šta za tebe predstavlja taj oblik pisanog izražavanja?

Kolumna je moj siguran prostor. Ona mi omogućava da iskreno i slobodno govorim o onome što mislim, da artikulišem emocije, dileme, stavove. Pisanje mi pomaže da razumijem sebe, ali i svijet oko sebe. To je i moj način borbe sa nepravdom.

Da li misliš da kolumna može promijeniti društvenu stvarnost?

Apsolutno vjerujem u moć riječi. Možda jedna kolumna neće odmah promijeniti svijet, ali ako dotakne makar jednu osobu, podstakne na razmišljanje ili razgovor, ona već ima snagu. Male promjene vode ka velikima, a pisanje je jedan od načina da ih pokrenemo.

Šta te motiviše?

Motivišu me ljudi, životinje i svakodnevne situacije. Ponekad me inspiriše razgovor sa strancem, vijest koju pročitam, osjećaj nepravde, ali i nada. Motivaciju nalazim i u želji da ostavim trag, da doprinesem promjenama koje bih voljela da vidim.

Od koga imaš najveću podršku?

Najveću podršku imam od porodice i bliskih prijatelja. Oni su tu da me saslušaju, kritikuju kad treba, ali i da me podsjete da vrijedim i kad sama sumnjam u to.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme volim da posvetim sebi dragim ljudima, kućnim ljubimcima, nekom putovanju, pisanju. Takođe, trudim se da budem aktivna u zajednici i učestvujem u projektima koji imaju smisla.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Želim da nastavim da se razvijam kao autorka, možda jednog dana objavim i svoju knjigu. Već imam rukopis koji čeka da ugleda svjetlost dana. Takođe, voljela bih da se više uključim u projekte koji se tiču mentalnog zdravlja i osnaživanja žena.

Tvoja poruka mladima?

Ne bojte se da budete svoji. Ne čekajte da neko drugi govori umjesto vas. Pišite, stvarajte, pitajte, sumnjajte, ali uvijek budite iskreni prema sebi. Svijet treba vašu autentičnost.