Glumac podgoričkog Gradskog pozorišta, rođeni Nikišićanin Simo Trebješanin ovih dana zaokupljen je igranjem u novoj predstavi Borisa Liješevića “Čuvari tvog poštenja” sa kojom kreće na mini turneju po zemljama regiona. Kako je kazao za portal Mladi Nikšića veoma je zadovoljan zbog angažmana na tom projektu a naročito zbog saznanja da je predstava odlično primljena kod publike.

Simo iz sebe ima dvadesetogodišnje glumačko iskustvo, tokom koga je samo jednom bio angažovan u Nikšićkom pozorištu . Danas sa porodicom živi na relaciji Podgorica – Nikšić.

Kako pamtite Vaše djetinjstvo u Nikšiću?

Imao sam djetinjstvo kao iz bajke i pamtim ga po različitim dječačkim dugodovštinama. To je bio period cjelodnevnog druženja i igranja sa društvom u dvorištu zgrade gdje sam stanovao. Sa dvojicom drugara iz tog najranijeg perioda u odraslom dobu sam se i okumio, što je samo potvrda kvaliteta naših odnosa.

Kako pamtite Nikšić iz tog perioda?

Nikšić iz najranijeg perioda pamim po mnogim lijepim događajima. Najradije se sjećam zima sa snijegom kada smo vodili prave male ratove u dvorištima između zgrada, a kad dođe ljeto to su lutanja i istraživanja po Bedemu, po Trebjesi… To su slike koje ću nositi čitavog života.

Da li možete da uporedite Vaše i odrastenje vaše djece?

Što se tiče upoređenja čini mi se da je razlika ogromna. Ne želim da budem od onih tipova koji kažu da je njihovo vrijeme najljepše i najbolje, ali defitivno je da su razlike ogromne. U vrijeme mog odrastanja nije bilo kompjutera i mobilnih telefona čije odsustvo danas je nezamislivo. Mi smo sve radili napolju i mnogo smo bili više upućeni jedni na druge. Bili smo druželjubiviji i otvoreniji. Danas djeca nekako više žive u virtuelnom svijetu. Ja se trudim da moju djecu uputim na prave vrijednosti ali i da se prilagodim trendovima savremenog života. Nastojim da nađem balans.

Gdje ste završili Osnovnu i srednju školu i kako taj period pamtite?

Završio sam Osnovnu školu “Olga Golović” i gimnaziju, i iz tog vremena nosim najljepše uspomene. Tu naročito mislim na period osnovne škole gdje moram da istaknem ženu koja je, pored roditelja, meni usadila ljubav i prema muzici i prema pozorištu, odnosno umjetnosti. To je bila Lenka Durutović, nastavica muzičkog obrazovanja, koja je bila izvrstan pedagog i čovjek. To su najljepši dani u životu. Sa dosta ljudi iz tog perioda sam ostao u kontaktu i neki su jako usješni što mi je posebno drago, iako nismo svi u istim sferama posla.

Kada ste se odlučili da gluma bude Vaše životno opredeljenje?

Ne mogu sa sigurnošću da kažem kada je to bilo, ali se sjećam da sam od “malih nogu” znao da će to biti neka vrsta umjetnosti. To je neki unurašnji glas koji sam pratio. Akademiju sam upisao iz trećeg puta što nije ništa strašno i čudno. Ja često kažem da je to bilo dobro jer sam sebi dokazao da sve što hoću to i mogu. Veoma je važno ne odustati i ne predati se nakon poraza i neuspjeha. Često imam na umu izjavu legendarnog košarkaša NBA lige Majkla Džordana koji je kazao “nisam ja uspješan jer sam pogađao svaki koš nego zato što sam od 1000 pokušaja 999 promašio ali taj 1000-ti pogodio kad treba”. Upornost je važna u svakom poslu i segmenutu života.

Koji je Vaš omiljeni hobi i kako volite da provodite slobodno vrijeme?

Omiljeni hobi mi je skijanje, tačnije ekstremno skijanje. Pravi sam ljubitelj zimskih sportova. To je nešto čime bi se, da nisam glumac, bavio profesionalno.

Koje je Vaše omiljeno mjesto u Nikšiću?

Iz ranijeg odgovora ste mogli da naslutite. Moj odgovor je Vučje. Iz ljubavi prema skijanju zavolio sam i to izletište. Tu ljubav “vučem” iz najranijeg perioda kada sam cijele zimske raspuste tamo provodio. Oduševio sam se kada sam tokom nedavne posjete prepoznao “raspored “ svakog drveta, staze… Naročito mi je drago što se Vučje razvija u zimski centar značajan za cijelu Crnu Goru.

Šta mislite o kulturnim sadržajima u gradu pod Trebjesom?

Nikšić je oduvijek bio rasadnik talenata za sve vrste umjetnosti. I danas u njemu žive i rade neki jako zanimljivi ljudi. A što se tiče kulturih dešavanja rekao bih da se i tu dosta stvari mijenja nabolje. Nedavno sam čuo da će ove godine biti organizovan festival uličnih svirača što mislim da je sjajno. Imamo mi mnogo kvalitetnih ljudi koje treba podržati. Ono što je mali problem je, što sam i ja osjetio na svojoj koži, je to što da bi vas priznali u Nikšiću treba da se dokažete na strani. Moja konkretna želja kada govorimo o kulturi u Nikšiću je da s obzirom da smo dobili divnu salu u Nikšićkom pozorištu da se više rade predstave. Da se proizvode. Nesumljivo je da je repertoar odličan, raznovstan ali mislim da bi trebalo pojačati sopstvenu produkciju… Ja sam za dvadeset godina od kako se profesionalno bavim glumom samo jednu predstavu imao u tom teatru. Volio bih da u svom gradu radim malo više. Takođe kao izuzetno važan događaj izdvajam Festival glumca.

Šta trenutno radite?

Aktuelna su gostovanja i nastupi sa predstavom Borisa Liješevića “Čuvari tvog poštenja” koja je naišla na odličan prijem kod publike i sa kojom uskoro idem na festival u Banja Luku, a onda po regionu. U junu počinjem sa pripremama na predstavi “Orkanski visovi” koja će premijerno biti izvedena na Barskom ljetopisu.

Poruka za kraj razgovora?

Ja sam na “klupi” i čekam moje Nikšićane da me pozovu i uključe u neki dobar projekat. Želim da Nikšić postane najbolji grad . Gdje god sam putovao i srijetao ljude odavde dobijao sam samo ljubav…želim da tako i ostane.

Recite nam nešto o iskustvu u emisiji Dnevnica TV Vijesti?

Tu zaista imam samo riječi hvale. Ja sam se potrudio da zaradim što sam više mogao i dao sam sve od sebe. Nije bilo lako gledati te ljude i vidjeti u kakvim uslovima žive a znati da ćete pomoći na kratke staze. To su mnogo teške situacije i životne okolnosti. Mislim da je koncept Dnevnice pun pogodak i dobro je da se ovakve akcije pokreću jer pokazuju da ima dobrih i humanih ljudi uprkos teškim vremenima u kojima svi bivstvujemo. Ja bih najviše volio da nisam morao da se pojavljujem ali zbog koncepta emisije to nije bilo moguće. Divno iskustvo koje bih svima toplo preporučio.