Savino Priznanje pod lunom
U okviru ovogodišnje manifestacije “Dani Njegoševi”.. Književno društvo „Njegoš“ u nikšićkom Parohijskom domu i ove godine okupilo je značajna imena pjesnika koji stvaraju ćirilicom i još uvijek njeguju one prave vrijednosti bez kojih nema ni dobrog života, a kamoli djela.
Prvi put, povodom oblježavanja „Dana Njegoševih“, predstavila se i pjesnikinja Sava Radulović na svoj osoben način, ovaj put modernom pjesmom napisanom „njegoševskim stilom“, pod nazivom „Priznanie pod Lunom“ a takođe pjesmom „Ničija šćer.“
PRIZNANIE POD LUNOM
Tvoritelju svetog poetičnog pisma
Potjeraj večeras plavu Lunu i na moje okno
Ne bi li mi osvijetlio želanija
Razbistrio misli moje čežnjive
Nauči me vladiko da vladam srcem
Svojim ili njegovim
Svejedno je
Vjerujem ti dok šapućeš sa još svježe freske
Кako je lakše dobiti bitke kuršumima
Mnogo lakše, nego srcem u srce
Jer tane pogodi gdje naciljaš okom
A grudi ti pred očima izmiču
Što više voliš, manje ih vidiš
Čuvstva su nerješiva zagonetka divna
I magičeski sjaj traje sve dok se ne odgonetne, kažeš
Jer sve što se spozna tajna više ne biva
A bez te trunke tainstvenoga
Sve gubi dražesti i prelest
Vnimatelno gledam Lunu što se presvlači u jutro
Dok mi se on pretvara kako guljajet po ulici mojoj
Znaš li, svaki put kad ga oko posmotri
Neka tainstvena vatra prođe mnome
Zapali se nešto u grudima slabim
Toliko snažno da prijeti da sagori
Кunem ti se so obije tvorčeske nježne ruke
Da je samo jednom u sutonu blagom
Njagova snažna topla šaka pala na moju
I taj trenutak ja zovem istorijom divnom
Što se štampa u mojoj odeždi pored grudi
I rasprodaje pticama za sitne mrvice
Pisatelju nebeski sa adresom koju ima svako
Pomeni me u molitvama angelskim
Mene poetsku djevušku zarobljenu među stihove
Кao u hramu veličestvenom
Monahinju poetsku koja čeka pravi naslov
Ne bi li postala nečija knjiga
A da je čita samo jedan
Bolezn moja neka ne trone tebe
Veliko je saznanje da postoji ispod Lune plave
Samo mi je došlo večeras da te razumijem
I poručim po vjetrovima
Da zemlju i dalje pohode zaljubljeni
Ratuju za nečije krasne oči
Dobijaju bitke ili ko ovo ja
Sa okna
Poraženi i dalje vjeruju u ljubov
NIČIJA ŠĆER
ja sam ničija šćer
nemam roditelje buržuje
ni rođake što su se snašli
sigurne veze što otvaraju sva vrata
zadrigle ljubavnike
šaptače
ja sam politički invalid
duh koji hoda
nemam novce da kupim sreću
ne žalim
mene raduje snijeg
ulica živka nikolića
jedan bluz bar noću
jabuke kad porumene
raduje me
moj otac s pocijepanom lijevom cipelom
i majka sa šalom iz devedesetih
hladna dnevna puna toplih ljudi
ne treba čovjek da ostari
pa da shvati
kako je nekada ništa sve
i koliko smo samo imali sreće
da nemamo ništa
Program pjesničke večeri u Nikšiću, koji je upotpunjen nastupom crkvenog hora „Sveti novomučenik Stanko” kojim rukovodi profesor Lenka Durutović, vodila je Milica Bakrač. Publiku je u ime Društva pozdravio njegov predsjednik Milutin Mićović, a tematski je besjedio Veselin Matović. U programu su još učestvovali: Budimir Dubak, Radomir Uljarević, Bećir Vuković, Dragan Bojović, Janko Jelić, Ranko Mićanović i Miljan Nikolić.
loading…