Saznanje da je nominovan za Nagradu oslobođenja Nikšića obradovalo je pjesnika i zabavljača Radojicu Stankovića, poznatijeg kao Šanta Panta. Tim povodom, Stanković je izrazio zahvalnost svojim Nikšićanima, i podijelio sa svojom publikom neke manje poznate, intimne djelove svog života.
“Trideset pet godina sam časno bio u liku Šante Pante, i osporavan, i ponižavan, i osokoljen i podržavan… Ostao sam na nogama! Odigrao sam 6,734 predstave (koncerata, nastupa), i imam svojevrsan rekord koji neće nikada niko imati. Sedam puta po 6300 gledalaca u Sportskom centru Nikšić”, saopštio je Stanković u svom obraćanju.
On se zahvalio, kako kaže “svim divnim ljudima bez čije pomoći nikada ne bi ni bilo popularnosti dječijeg drugara Šante Pante, niti 18 predstava sa temama poput dječijih i ljudskih prava, bontona, ptica i petica, ljubavi prema porodici…”
Stanković je “otvorio dušu” svojim sugrađanima, i priznao im da je “spavao po autima, često nemajući novac za prenoćište na mnogim gostovanjima početkom devedesetih, dobijao po trgovima i upalu pluća, sakupljajući novac pjesmom za bolesne sugrađane”. Kaže kako je jednom otišao za Beograd i kupio lutku, koja nije postojala u našim prodavnicama, jednoj teško oboljeloj devojčici u bolnici u Podgorici…
Šanta Panta kaže kako se “ne hvali ničim, samo govori istinu”. A istina je da bez Nikšićana ne bi bilo njegovog imena, i djetinjstvo hiljada mališana ne bi bilo isto bez njega.