U trenutku kada je dobila posao medijatora u jednoj nikšićkoj osnovnoj školi, Velbana Naza ističe da je više od polovine života provela na birou rada.

Za razliku od mnogih drugih koji su takođe imali završenu srednju školu, danas pedesetogodišnja Naza je na putu do zaposlenja imala jednu prepreku više – ona je pripadnica romske i egipćanske populacije.

”Što će Ciganku na posao? I dalje će ta rečenica da stoji, ne znam kad će prestati da je koriste”, sumirala je svoje iskustvo sa traženjem posla za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ova rođena Nikšićanka, koja je 1992. godine završila trgovinsku školu.
Njen primjer oslikava položaj mnogih žena iz romskih i egipćanskih porodica na tržištu rada, koje teže od muškaraca iz zajednice dolaze do posla. Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) pokazuju je u posljednjih godinu gotovo jednak broj pripadnika i pripadnica iz RE zajednice dobio priliku da se zaposli, ali da je procenat žena na birou veći za oko šestinu od muškaraca iz iste populacije.
Posljednjeg dana juna na evidenciji zavoda bilo je 555 muškaraca i 643 žene iz RE populacije. Mada dominantan broj čine žene sa završenim osnovnim obrazovanjem, na birou su u tom trenutku bile i dvije Romkinje sa fakultetskom diplomom.
Rezultati regionalnih istraživanja, takođe, pokazuju da je nezanemarljiv udio poslodavaca koji nastavlja da vjeruje da bi upošljavanje Roma negativno uticalo na radno okruženje u njihovoj kompaniji.
Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda kazali su da je stopa zaposlenosti među marginalizovanim Romima i dalje zabrinjavajuća, dok i dalje ostaje kao dominantan model njihovo neformalno radno angažovanje.
”Kao rezultat diskriminatornih praksi, Romi i Egipćani imaju pristup, u najvećem broju slučajeva, isključivo neformalnoj ekonomiji i nesigurnim radnim zanimanjima koja su veoma slabo plaćena. Prema istraživanju UNDP-a iz 2017. godine utvrđeno je da u Crnoj Gori 61 odsto Roma i Egipćana radi na neformalnim poslovima, naspram 33 odsto pripadnika/pripadnica većinske populacije. Istraživanje CEDEM-a iz 2019. je pokazalo da je naveći stepen ukupnog etničkog distanciranja prema Romima, čime se pokazuje nizak nivo volje poslodavaca da pruže zaposlenje i priliku da rade pripadnicima RE zajednice”, kazao je za CIN-CG Sokolj Beganaj, načelnik Odjeljenja za unapređenje i zaštitu prava Roma i Egipćana u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.

PATRIJARHAT PROBLEM NA PUTU ZAPOSLENJA

Navodi sagovornika CIN-CG ukazuju na to da su muškarci ti koji rade, odnosno imaju neki oblik radnog angažmana kojim se obezbjeđuju novčana sredstva za porodicu.
Ženama je teško da se zaposle. Pored toga što su žene primorane da ostaju kod kuće i brinu o brojnoj porodici, problem prilikom zapošljavanja su predrasude, nizak obrazovni status i nedovoljan stepen povjerenja opšte populacije prema Romima i Egipćanima. Prisutan je stav da žena treba da bude kod kuće s djecom.
Pripadnice romske i egipćanske nacionalnosti su višestruko diskriminisane, pa samim time i unutar same zajednice, s obzirom na to da i dalje vlada patrijarhat, koji utiče na jednakost između muškaraca i žena, ističe izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija.
”Romkinje i Egipćanke u 90 odsto slučajeva zavise od muških članova porodice, s obzirom na to da je veliki stepen nepismenosti. Takođe, više od 90 odsto žena iz ove populacije je nezaposleno. Romkinje i Egipćanke u ranijoj dobi zasnivaju bračnu zajednicu, postaju veoma mlade majke, pa im se ne pruža ili ograničava mogućnost da sebe usavršavaju, završe srednju školu ili fakultet. Još je žalosnije što im se često čak ograničava i mogućnost da završe osnovnu školu”, navodi Delija.
Sve to ih drži u siromaštvu koje ne omogućava integraciju i bolju budućnost.
Delija ističe da se pripadnici zajednice koji završe srednje obrazovanje rijetko zapošljavaju u struci, te da najčešće završavaju u komunalnim preduzećima ili na sezonskim poslovima.

DISKRIMINACIJA BAŠ POSTOJI

Diskriminacija je najviše prisutna kada odeš da tražiš posao, jedan je od zaključaka istraživanja putem fokus grupa, koje je urađeno za potrebe CIN-CG i CRI.
”Evo ja, kad odem da tražim posao, odem u salon da pitam za posao i oni mi kažu: ‘Znate šta, javićemo Vam.’ Možda zbog marame, možda zbog imena i prezimena, tek – diskriminacija baš postoji”, kazala je učesnica fokus grupe iz Podgorice, koja ima završenu srednju školu.
Uočeno je da je i nizak nivo samoinicijative u potrazi za poslom jedan od faktora odgovornih za to što žena ne može da obezbijedi sebi uslove za zaposlenje.
Naza je za CIN-CG kazala da je ona sama plaćala odlazak na obuke, koje su joj pomogle da se zaposli.
”Sama sam iskoristila šansu”, kazala je ona za CIN-CG, dodajući da joj je želja bila da radi u obrazovanju i da je bila uporna.
Sagovornici ističu da je, kako bi se ženama pružila podrška na adekvatan način, neophodno razvijati i unapređivati modele podrške zasnovane na praktičnim obukama. Međutim, nije dovoljno organizovati i realizovati obuke nakon kojih se neće uspostaviti njihova održivost. Neophodno je da nakon završetka obuka žene budu stvarno radno angažovane i da taj angažman traje duže od nekoliko mjeseci.
Na pitanja koja se odnose na plate ispitanice iz fokus grupa odgovaraju da postoje dvije vrste isplata – na račun u banci i “na ruke”.
”Pa više preko računa, a ima onih koji rade privatno, pa im to onda bude plaćeno kešom”, kazala je učesnica fokus grupe iz Nikšića.
Upravo oblast u kojoj radi Naza, obrazovanje, iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda vide kao posebnu šansu za zapošljavanje Romkinja i Egipćanki. Od Vlade i nadležnih ministarstava traženo je da saradnici učenicima RE populacije mogu zasnivati radni odnos na neodređeno vrijeme.
”Cilj preporuka bio je da se zanimanje saradnik/saradnica u socijalnoj inkluziji RE u oblasti obrazovanja izmjesti iz kategorije povremenih i nepredviđenih poslova u kategoriju stalnih i sistematizovanih poslova. Preporuke su date u 2020. i još uvijek nijesu izvršene”, upozorili su iz institucije u razgovoru za CIN-CG.
Izvor: vijesti.me