Samohrani otac Nikšićanin Radojica Nikolić i njegov sin Nenad, nakon dvije godine od dobijanja stana, materijalne i novčane pomoći, ponovo se nalaze u veoma teškoj situaciji, te im je pomoć prekopotrebna, jer kako kažu, nemoguće je živjeti sa materijalnim obezbjeđnjem od 66 eura.

Naime, u novembru 2015. godine teško oboljeli i za rad trajno nesposobni Radojica Nikolić, dobio je od Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad, stan od 30 metara kvadratnih, ali zbog neplaćenih računa za struju i vodu, a koji su veliki zbog dugovanja prethodnog stanara, morao je zajedno sa sinom, da se vrati u staru trošnu kuću, gdje je živjeo i to, kako on tvrdi, nakon nešto više od 20 provedenih dana.
”Sve je izgledalo kao jedna prava idila, nesrećna porodica spasila se od siromaštva, ali daleko od toga. U dogovoru sa tadašnjim čelnim ljudima Ministarstva rada i socijalnog staranja, kao i našeg Centra za socijalni rad, sačekao sam da Nenad završi peti razred, pa tek onda da pređem da stalno živim u tom stanu. Oni su tu odluku pohvalili, a mi smo samo povremeno išli u taj stan. Međutim, problemi su nastali zbog računa za struju i vodu, a račun za električnu energiju nakon dva mjeseca, iznosio je više od 250 eura, sto je meni lično ogroman apsurd. Nijesam bio u mogućnosti da platim nikako, jer primam 66 eura, a dobijenu novčanu pomoć tada sam iskoristio kako bih vratio dugove. Ja sam svjestan da je meni ljepše i lakše živjeti tamo, ali bez struje i vode, nigdje nijesam prispio. Sve se završilo isključivanjem, a ja i moj sin smo morali nazad, tamo gdje smo i ovih godina”, saopštio je portalu Mladi Nikšićaa Nikolić i dodao da se zbog ovog problema i apsurda obratio Centru za socijalni rad, ali da su i oni imali odgovor.
Iz pomenute ustanove kazali su da su Nikolići dva mjeseca živjeli u tom stanu, te da su za taj period napravili račun u visini od 170 eura, na čiju je konstataciju Radojica bio zgrožen.
”U stanu koji ima 30 kvadrata, gdje žive dva muškarca, svega dvadesetak dana, prema mom mišljenju, ti nije izvodljivo. Čak i da smo dva mjeseca živjeli, kako tvrde nadležni, opet je takav račun besmislica. Meni je dug preko 250 eura, sto čak i da je moj i Nenadov tih 170, daje zaključak da je prethodnog dugovanja bilo. Ne želim da platim tuđi dug, jer nemam odakle”, poručio je samohrani otac.

Međutim, Radojica je svjestan da se danas teško živi i ne traži ništa više od onog što njegovom sinu zakonom pripada, ali Nenad još uvijek nije dobio državljanstvo, iako su nadležni obećali da ce ovaj problem, za koji se Nikolić bori, biti riješen do kraja 2015. godine.
”Od svega najviše želim da moj sin dobije državljanstvo, taj papir, lična karta, daće njemu da uzme ono sto zakonom zaslužuje. Ovako, u nemogućnosti je za bilo šta. Ja sam Crnogorac, tako se i osjećam i branio sam tu čast svih godina u inostranstvu, a danas moj sin nije državljanin ni ove zemlje, a ni one odakle sam došaoo kući. Za sebe ne brinem, ali ko će o njemu paziti i kakve mogućnosti će imati kada ja to ne budem mogao”, pita se Nikolić i apeluje jos jednom na nadležne, kojima se više puta obraćao, da napokon urade nešto po tom pitanju.
Nikolić koji ima 63 godine, pred komisijom proglašen je trajno nesposobnimza rad, ali penziju još nema, iako je više od 20 godina radio u Foči odakle je i došao u Nikšić. Sada se nada u novom zakonu, kojim će biti priznat radni staž u drugim zemljama, kako bi mali iznos materijalnog obezbjeđanja od 66 eura, bio značajno uvećan. Sa ovim primanjima se, tvrdi on, ne može živjeti.
Novčanu pomoć iz 2015., Radojica je uspio ”razvući”, do ovog ljeta, kada problemi, koji su itekako poznati porodici, ponovo počinju da ih muče. Nedostatak hrane, higijenskih sredstava, namirnica i drva za ogrijev uvukli su se u dom trošne kuće, koja im je data na korišćenje.

Prethodne nedjelje, u pomoć Nikolićima, pridružili su se roditelji učenika odjeljenja VII-4, koji su zajedno sa razrednom nastavnicom Jelicom Janičić, skupili odredjena novčana sredstva, kako bi kupili namirnice i obezbjedili drva za ogrijev. Nikolićima je kupljeno pet ipo metara drva, a dva saborca, kako sebe nazivaju, riječima ne mogu opisati zahvalnost.
”Veliko hvala roditeljima i Nenadovoj razrednoj koji su nas posjetili, napunili nam frižider i donijeli drva, a ja ne znam kako da im se odužim. Nenad to čini svojim ponašanjem i nema ko ga ne voli”, kazao je Radojica.
Njima je prethodne zime bilo potrebno 14 metara drva, a uz najave da će ova zima biti oštrija, Nikolići se blago pribojavaju hladnoće. Drva koja su kupili roditelji, oni su uz podršku komšija šegali, dok je dvanaestogodišnji Nenad svaku palicu složio, u jednu od prostorija kuće.
”Veliko hvala komšijama, koji su nakon sto su vidjeli da su roditelji obezbjedili drva, priskočili u pomoć. Oni su šegali, dok je moj sin svako drvo složio”, kazao je on i dodao da bez komšija Djuranovića, ali i drugih, njegov život bio bi umnogome teži.

Na sve probleme koji su se u životu Nikolića, samo na kratko pritajili, nadovezalo se i Nenadovo bolovanje boginja. Međutim, plavokosi dječak je svakog dana sam išao iz naselja Žirovnica do Doma zdravlja, a nerijetko je odlazio i u prostorije Centra za socijalni rad, od kojeg je posljednji put, prije mjesec dana, dobijeno 20 eura.
”Posljednju pomoć dobili smo u iznosu od 20 eura, meni su značile, ali opet je Nenad išao sam po gradu. Nesposoban sam da ga ja povedem, ali je on bez trunke sramote, ali sa velikom hrabrošću sam obavio sve”, dodao je Nikolić,
U svom tom čekanju, Nikolić nije mogao da zna gdje mu se nalazi sin, jer je telefon koji je on dobio prije dvije godine, od tadašnje ministarke Kovačević, pokvaren, a zbog nedostatka novca, on već drugi mjesec nije podignut.

Takođe, Radojica svake večeri očekuje svog sina da se vrati iz škole, istvoremeno strahujuci.
”Na balkonu svake večeri čekam autobus, ali me bude strah. Drugačija su vremena i svašta može da se dogodi, iako on ponašanjem pokazuje da je već odavno zreo”, dodao je Nikolić.

Želja za očevim ozdravljenjem veća od svega

Iako je njegov otac naglasio da mu je i pored svega najbitnije da njegov sin dobije državljanstvo, dvanaestogodišnji Nenad, ipak ima drugačiju želju, na koju, nažalost, ne može da utiče.
“Ja da mogu učinio bih sve da moj tata ozdravi i to je moja jedina zelja. Sve ostale će se kad-tad desiti, jer znam da bolja vremena će doći”, naglasio je Nenad i kazao da mu nedostaje telefon, ne bi li nekad, toku školskih odmora, javio svom ocu kako mu je u školi, te pitao ga da li mu je potrebno nešto.

”Ja isto želim da kažem kako imam najbolje drugove i drugarice, ali i razrednu, koja je uvijek tu za mene šta god mi treba. Hvala njihovim roditeljima posebno, jer da nije njih ja i tata bi opet bili na hladnom mjestu”, saopštio je učenik Osnovne škole “Mileva Lajović Lalatović”.

Dan i noć kratko traju

Pored svakodnevne borbe za egzistenciju, Nikolićima dani i noći brzo prolaze. Iako tokom razgovora sa novinarom portala Mladi Nikšića, osmjeh nije silazio sa lica, napominju da su skoro svi dani isti, al da nada za boljima ne prestaje.
”Teško je kada nema puno razgovora, mozda je baš priča ono štoo nas održava u teškim momentima. Nenad iako je druga smjena u školi ustaje se veoma rano, kako bi pomogao svom ocu. Ode do prodavnice, kako bi kupio hleb i spreman je da uči ili da podje do Doma zdravlja, apoteke i slicno. U tom periodu, Radojica sprema, ukoliko prilike dozvole, ručak svom sinu. Naučio je i to otkako ih je njegova majka napustila. Oko podneva se rastaju jer škola počinje, a Radojica vrijeme prekrati čitajuci knjige i razgovarajući sa poštenim ljudima, kojih ,kako on kaže, još uvijek ima i koji mu daju dodatnu snagu da se bori. Naveče, nakon gledanja vijesti idu u krevet, sa velikom nadom da će sjutra biti bolje.
”Ja zasigurno, da mogu da obavljam bilo kakve poslove, radio bih. Nije me sramota toga, ali trajno nesposoban za rad, više puta ranjavan i sa dijagnozom vise neizljecivih bolesti, nažalost ne mogu, stoga mi je pomoć itekako potrebna, a želio bih da se svakom lično zahvalim ko je god bilo kad pomogao. Nikad to neću zaboraviti”, poručio je Radojica Nikolić.

Nikšićani su bezbroj puta do sada dokazali da su human narod, pomoć koja je prije dvije godine bila veoma značajna, putem medija obišla je region. Danas ta ista porodica preživljava slične probleme, a ovim putem apelujemo na građane, ukoliko su mogućnosti da na bilo koji način pomognu, to i učine.
Za sve informacije, tu je i Radojicin broj telefona 068/ 258-908.
”Novembar 2015., bio je radostan mjesec za nas, nadam se da će i ovaj biti takođe”, zaključio je samohrani otac iz Nikšića.

Naime, u novembru 2015. godine teško oboljeli i za rad trajno nesposobni Radojica Nikolić, dobio je od Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad, stan od 30 metara kvadratnih, ali zbog neplaćenih računa za struju i vodu, a koji su veliki zbog dugovanja prethodnog stanara, morao je zajedno sa sinom, da se vrati u staru trošnu kuću, gdje je živjeo i to, kako on tvrdi, nakon nešto više od 20 provedenih dana.
”Sve je izgledalo kao jedna prava idila, nesrećna porodica spasila se od siromaštva, ali daleko od toga. U dogovoru sa tadašnjim čelnim ljudima Ministarstva rada i socijalnog staranja, kao i našeg Centra za socijalni rad, sačekao sam da Nenad završi peti razred, pa tek onda da pređem da stalno živim u tom stanu. Oni su tu odluku pohvalili, a mi smo samo povremeno išli u taj stan. Međutim, problemi su nastali zbog računa za struju i vodu, a račun za električnu energiju nakon dva mjeseca, iznosio je više od 250 eura, sto je meni lično ogroman apsurd. Nijesam bio u mogućnosti da platim nikako, jer primam 66 eura, a dobijenu novčanu pomoć tada sam iskoristio kako bih vratio dugove. Ja sam svjestan da je meni ljepše i lakše živjeti tamo, ali bez struje i vode, nigdje nijesam prispio. Sve se završilo isključivanjem, a ja i moj sin smo morali nazad, tamo gdje smo i ovih godina”, saopštio je portalu Mladi Nikšića Nikolić i dodao da se zbog ovog problema i apsurda obratio Centru za socijalni rad, ali da su i oni imali odgovor.
Iz pomenute ustanove kazali su da su Nikolići dva mjeseca živjeli u tom stanu, te da su za taj period napravili račun u visini od 170 eura, na čiju je konstataciju Radojica bio zgrožen.
”U stanu koji ima 30 kvadrata, gdje žive dva muškarca, svega dvadesetak dana, prema mom mišljenju, ti nije izvodljivo. Čak i da smo dva mjeseca živjeli, kako tvrde nadležni, opet je takav račun besmislica. Meni je dug preko 250 eura, sto čak i da je moj i Nenadov tih 170, daje zaključak da je prethodnog dugovanja bilo. Ne želim da platim tuđi dug, jer nemam odakle”, poručio je samohrani otac.

Međutim, Radojica je svjestan da se danas teško živi i ne traži ništa više od onog što njegovom sinu zakonom pripada, ali Nenad još uvijek nije dobio državljanstvo, iako su nadležni obećali da ce ovaj problem, za koji se Nikolić bori, biti riješen do kraja 2015. godine.
”Od svega najviše želim da moj sin dobije državljanstvo, taj papir, lična karta, daće njemu da uzme ono sto zakonom zaslužuje. Ovako, u nemogućnosti je za bilo šta. Ja sam Crnogorac, tako se i osjećam i branio sam tu čast svih godina u inostranstvu, a danas moj sin nije državljanin ni ove zemlje, a ni one odakle sam došaoo kući. Za sebe ne brinem, ali ko će o njemu paziti i kakve mogućnosti će imati kada ja to ne budem mogao”, pita se Nikolić i apeluje jos jednom na nadležne, kojima se više puta obraćao, da napokon urade nešto po tom pitanju.
Nikolić koji ima 63 godine, pred komisijom proglašen je trajno nesposobnimza rad, ali penziju još nema, iako je više od 20 godina radio u Foči odakle je i došao u Nikšić. Sada se nada u novom zakonu, kojim će biti priznat radni staž u drugim zemljama, kako bi mali iznos materijalnog obezbjeđanja od 66 eura, bio značajno uvećan. Sa ovim primanjima se, tvrdi on, ne može živjeti.
Novčanu pomoć iz 2015., Radojica je uspio ”razvući”, do ovog ljeta, kada problemi, koji su itekako poznati porodici, ponovo počinju da ih muče. Nedostatak hrane, higijenskih sredstava, namirnica i drva za ogrijev uvukli su se u dom trošne kuće, koja im je data na korišćenje.

Prethodne nedjelje, u pomoć Nikolićima, pridružili su se roditelji učenika odjeljenja VII-4, koji su zajedno sa razrednom nastavnicom Jelicom Janičić, skupili odredjena novčana sredstva, kako bi kupili namirnice i obezbjedili drva za ogrijev. Nikolićima je kupljeno pet ipo metara drva, a dva saborca, kako sebe nazivaju, riječima ne mogu opisati zahvalnost.
”Veliko hvala roditeljima i Nenadovoj razrednoj koji su nas posjetili, napunili nam frižider i donijeli drva, a ja ne znam kako da im se odužim. Nenad to čini svojim ponašanjem i nema ko ga ne voli”, kazao je Radojica.
Njima je prethodne zime bilo potrebno 14 metara drva, a uz najave da će ova zima biti oštrija, Nikolići se blago pribojavaju hladnoće. Drva koja su kupili roditelji, oni su uz podršku komšija šegali, dok je dvanaestogodišnji Nenad svaku palicu složio, u jednu od prostorija kuće.
”Veliko hvala komšijama, koji su nakon sto su vidjeli da su roditelji obezbjedili drva, priskočili u pomoć. Oni su šegali, dok je moj sin svako drvo složio”, kazao je on i dodao da bez komšija Djuranovića, ali i drugih, njegov život bio bi umnogome teži.

Na sve probleme koji su se u životu Nikolića, samo na kratko pritajili, nadovezalo se i Nenadovo bolovanje boginja. Međutim, plavokosi dječak je svakog dana sam išao iz naselja Žirovnica do Doma zdravlja, a nerijetko je odlazio i u prostorije Centra za socijalni rad, od kojeg je posljednji put, prije mjesec dana, dobijeno 20 eura.
”Posljednju pomoć dobili smo u iznosu od 20 eura, meni su značile, ali opet je Nenad išao sam po gradu. Nesposoban sam da ga ja povedem, ali je on bez trunke sramote, ali sa velikom hrabrošću sam obavio sve”, dodao je Nikolić,
U svom tom čekanju, Nikolić nije mogao da zna gdje mu se nalazi sin, jer je telefon koji je on dobio prije dvije godine, od tadašnje ministarke Kovačević, pokvaren, a zbog nedostatka novca, on već drugi mjesec nije podignut.

Takođe, Radojica svake večeri očekuje svog sina da se vrati iz škole, istvoremeno strahujuci.
”Na balkonu svake večeri čekam autobus, ali me bude strah. Drugačija su vremena i svašta može da se dogodi, iako on ponašanjem pokazuje da je već odavno zreo”, dodao je Nikolić.

Želja za očevim ozdravljenjem veća od svega

Iako je njegov otac naglasio da mu je i pored svega najbitnije da njegov sin dobije državljanstvo, dvanaestogodišnji Nenad, ipak ima drugačiju želju, na koju, nažalost, ne može da utiče.
“Ja da mogu učinio bih sve da moj tata ozdravi i to je moja jedina zelja. Sve ostale će se kad-tad desiti, jer znam da bolja vremena će doći”, naglasio je Nenad i kazao da mu nedostaje telefon, ne bi li nekad, toku školskih odmora, javio svom ocu kako mu je u školi, te pitao ga da li mu je potrebno nešto.

”Ja isto želim da kažem kako imam najbolje drugove i drugarice, ali i razrednu, koja je uvijek tu za mene šta god mi treba. Hvala njihovim roditeljima posebno, jer da nije njih ja i tata bi opet bili na hladnom mjestu”, saopštio je učenik Osnovne škole “Mileva Lajović Lalatović”.

Dan i noć kratko traju

Pored svakodnevne borbe za egzistenciju, Nikolićima dani i noći brzo prolaze. Iako tokom razgovora sa novinarom portala Mladi Nikšića, osmjeh nije silazio sa lica, napominju da su skoro svi dani isti, al da nada za boljima ne prestaje.
”Teško je kada nema puno razgovora, mozda je baš priča ono štoo nas održava u teškim momentima. Nenad iako je druga smjena u školi ustaje se veoma rano, kako bi pomogao svom ocu. Ode do prodavnice, kako bi kupio hleb i spreman je da uči ili da podje do Doma zdravlja, apoteke i slicno. U tom periodu, Radojica sprema, ukoliko prilike dozvole, ručak svom sinu. Naučio je i to otkako ih je njegova majka napustila. Oko podneva se rastaju jer škola počinje, a Radojica vrijeme prekrati čitajuci knjige i razgovarajući sa poštenim ljudima, kojih ,kako on kaže, još uvijek ima i koji mu daju dodatnu snagu da se bori. Naveče, nakon gledanja vijesti idu u krevet, sa velikom nadom da će sjutra biti bolje.
”Ja zasigurno, da mogu da obavljam bilo kakve poslove, radio bih. Nije me sramota toga, ali trajno nesposoban za rad, više puta ranjavan i sa dijagnozom vise neizljecivih bolesti, nažalost ne mogu, stoga mi je pomoć itekako potrebna, a želio bih da se svakom lično zahvalim ko je god bilo kad pomogao. Nikad to neću zaboraviti”, poručio je Radojica Nikolić.

Nikšićani su bezbroj puta do sada dokazali da su human narod, pomoć koja je prije dvije godine bila veoma značajna, putem medija obišla je region. Danas ta ista porodica preživljava slične probleme, a ovim putem apelujemo na građane, ukoliko su mogućnosti da na bilo koji način pomognu, to i učine.
Za sve informacije, tu je i Radojicin broj telefona 068/ 258-908.
”Novembar 2015., bio je radostan mjesec za nas, nadam se da će i ovaj biti takođe”, zaključio je samohrani otac iz Nikšića.