Radoje Mijatović: Volim svaki kvadrat Nikšića, od Budoša do Vidrovana kad ima puno sunca

Radoje Mijatović, naš sugrađanin, slikar i grafički dizajner , rođen je 24. 6. 1981. godine u Nikšiću. Završio je Srednju likovnu školu “Petar Lubarda” na Cetinju, a Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju, smjer slikarstvo kod prof. Marka Musovića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2007. godine. Imao je više kolektivnih izlozbi i učestvuje u svakodnevnim projektima u osmišljavanju dizajna vizuelnog identiteta mnogih kompanija.

Otkuda ljubav prema slikarstvu?

To se jednostavno ne može objasniti, sa tim se rodiš. Iskreno, ta ljubav prvo se javi za crtanjem u najranijem djetinjstvu. Sa svim što mi je dolazilo do ruku (olovke, bojice, flomasteri) crteži nastaju po svemu (sveskama , novinama, knjigama, zidovima), svuda gdje se ne smije.

Od koga ste naslijedili talenat?

Svi u familiji su mi skloni nekoj umjetnosti. Otac mi je radio rezbarenje u drvetu, najčešće gusle, koje sam mu i ja još od prvih dana osnovne škole iscrtavao, Njegoša i Kapelu. Mada svi u porodici moj talenat za slikarsvo su vezivali za mog ujaka, koji je amaterski slikao.

Da li ste tokom najranijeg školovanja bili na nekim takmičenjima?

Bilo je kroz osnovnu školu dosta takmičenja na razne teme, ali izdvojio bih grupno slikanje na panoima ispred robne kuće na temu “Mir” gdje smo osvojili neko od tri mjesta, ne sjećam se više. Ostala takmičenja iz tog perioda pamtim samo kao učestvovanje na raznim konkursima. Ali više od svih tih tamičenja mi je značilo kad je u hodniku škole Ivan Vušović, sliku bivšeg predsjednika republike zamijenio “moj Njegoš”, rađen u kombinovanoj tehici (vodene bojice i flomasteri). Mislim da je i danas na istom mjestu.

Da li imate svoj atelje?

Imam svoj kutak pod krovom u rodnoj kući. Koristim ga i kao studio jer se bavim i dizajnom. Poslije fakulteta, to jest, jedne godine baveći se prosvjetnim radom, opredjeljujem se za grafički dizajn jer je ispalo tako da se od te likovne umjetnosti može živjeti, to jest ne čeka se mnogo na posao, a opet nijesam pobjegao od kreativnog stvaranja. U 10 godina rada pružio sam mnogobrojna rješenja u oblasti grafičkog dizajna, učestvovao sam u kreiranju prepoznatljivog vizuelnog indentiteta malih i srednjih preduzeća, kreirao sam upečatljive logotipe za individualna i korporativna poslovanja i pružo rešenja vizuelnog predstavljanja. Baveći se dizajnom upoznao sam tehnike moderne štampe tako da sam sa tim dopunio znanje kao i grafičar.

Vaša inspiracija?

Inspiracija zavisi od trenutka, nekih stavova životnih, mašte, sreće, strahova, muzike, televizije, društva, onog sto me čini srećnim, dešavanja oko mene. Sve se to sakupi , pa se prenese na platno u nekom mom obliku.

Koji pravac u slikarstvu najviše volite?

Ne bih mogao izdvojiti jedan. Volim sve pravce kroz vjekove, ali eto mogu reći da mi je najbliže sve ono sto je radjeno od 19. vijeka pa na ovamo.

Vaš omiljeni slikar?

Definitivno je to Lubarda.

Da li su Crnogorci talentovani?

Naravno da jesu, čak mislim nadprosječno na svim poljima. Žalosno je to sto većina od njih toga nijesu svjesni.

Koliko traje Vaš rad na jednoj slici?

Na to pitanje je teško odgovoriti, to se ne mjeri satima, niti se posebno pamti.

Da li ste imali izložbe? Kad? Da li su bile samostalne?

Izložbi je bilo, većinom kolektivnih, još od srednjoškolskih dana. Najviše pamtim one na kojima sretnem meni drage ljude.

Kako publika prihvata Vaš rad?

Čude se. Šalim se. Kao što rekoh prije, najviše volim da na izložbama sretnem drage ljude. Najviše se to odnosi na kolege iz klase. Jako volim čuti njihovu kritiku, koja je jako važna. Publiku još nemam jer ne izlažem previše.

Da li se može živjeti od slikarstva?

Mislim da može onaj ko to istinski želi.

Da li je slikarstvo Vaša primarna profesija?

Nije, ali umjetnost jeste. Bavim se preko deset godina grafičkim dizajnom, to jest, od toga živim.

Poruka svima koji žele da se bave ovom umjetnošću?

Jednostavno, bavite se umjetnošću i nek se ona bavi vama.

Da li imate hobija?

Trenutno ne, jer vrlo malo vremena imam za to, ali vjerujem da ću se vratiti sakupljanju gramofonskih ploča.

Koji su Vaši planovi za budućnost?

Da više slikam, putujem.

Omiljeno mjesto u Nikšiću?

Volim svaki kvadrat Nikšića, od Budoša do Vidrovana, kad ima puno sunca, a kada je kiša i snijeg džaba mu sve, haha.