Predstavljena knjiga „Svjetlost svijetli u tami“ Episkopa Joanikija

U okviru duhovne akademije, koja je povodom neliko značajnih i velikih jubileja SPC i Eparhije budimljansko-nikšićke, održana u nedjelju 2. juna 2019, u Nikšiću, pred brojnim i uvaženim auditorijumom, predstavljena je novoobjavljena knjiga „Svjetlost svijetli u tami“ Njegovog Preosveštenstva Episkopa budimljansko-nikšićkog G. Joanikija.

Kako je, ovom prilikom, naveo protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, Episkop Joanikije, za dvadeset godina, koliko vrši arhijerejsku službu, pokrenuo je, u povjerenoj mu Eparhiji, zajedno sa sveštenstvom, monaštvom i vjernim narodom, svecrkveno-narodnu obnovu. Obnovljni i oživljeni hramovi i manastiri nijesu samo obnovljeni spomenici kulture, već centri duhovnog života, rekao je sveštenik Jokić i dodao:

„Osim pomenutog, Episkog Joanikije je objavljivao studije i članke iz oblasti bogoslovlja, istorije Srpske Pravoslavne Crkve i književnosti u raznim crkvenim časopisima, a, prije svega, u časopisu „Sveviđe“, kojeg je osnovao zajedno sa istoimenom Izdavačkom kućom. Objavljivao je i u ostaloj građanskoj periodici, čiji jedan dio je pretočen u novoizašlu knjigu „Svjetlost svijetli u tami“. Ona, kako reče Mitropolit Amfilohije u predgovoru, „predstavlja svjedočanstvo njegovog obnoviteljskog truda i buđenje pamćenja“, rekao je sveštenik Jokić.

Preosvećeni Episkop slavonsko-pakrački G. Jovan je kao njemu najbliži i najzanimljiviji ocijenio tekst „Put na Sinaj“ iz naznačene knjige, koje, po njegovim riječima, predstavlja svjedočanstvo o putovanju i boravku Vladike Joanikija na Sinajskoj gori.

„Ova knjiga se bavi živim predanjem Crkve, predanjem koje nam je ostavio Mojsije, zapisanim na Sinaju. Knjiga Vladike Joanikija prati Sveto Pismo, ona je pokušaj da se od vremena Hristovog, pa do današnjeg dana traži, kao za zrnom zlata, blagoslov Gospodnji. U tkivu narodnom se pretače svako biće, koje se rodilo pod srpskim imenom, da se u njemu pronađe to zrno zlata koje nam je ostavio Mosije na Sinaju. Ova knjiga jeste knjiga traganja po predanju blagoslova i to je njena najveća i najljepša vrijednost“.

„Vladika Joanikije prepoznaje Hrista u našem narodnom predanju u onom momentu kada Iguman Stefan na Božićni dan, kada bi istraga poturica, govori onima koji su je izvršili: A vi hajte, pa se pričešćujte, a ja mičem sve na moju dušu. On, iguman Stefan, u sebi ogleda Hrista baš u tome što grijehe oprašta, uzima grijehe na sebe i upravo tu Njega prepoznaje vladika Joanikije, gdje se blagi Hristos Koji grijehe oprašta upleo neraskidivo u tkivo života srpskog naroda i u Igumanu Stefanu dostigao svoj vrhunac“, kazao je Vladika Jovan.

O knjizi prvencu Vladike budimljansko-nikšićkog G. Joanikija govorio je i akademik Jovan Delić, koga je veoma uzradovalo sakupljanje i objavljivanje Vladikinih „krilatih riječi“, izgovorenih širom Eparhije, ali i vaseljene.

„Te Vaše krilate riječi lete prema Hristu i one nijesu izgubljene, ostale su i u nečijim srcima. Ovakvoj knjizi najbolje, najsažetije i najgušće je napisao predgovor naš Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije, naš Đedo, naš živi prekor i uzor. Vaša knjiga je događaj, pa i kruna Vašeg dvadesetogodišnjeg stolovanja. Reći ću nekoliko rečenica: Vaša knjiga pokazuje da je svaka stopa Vaše Eparhije krvlju zalivena svetinja, žrtvenik, crkva, crkvište, stradalno mjesto ili grob, a to je najveće svjedočenje svetosti žrtve, to je svjedočenje o svetosti ove zemlje, koja je prepuna krvlju i žrtvama, a žrtve svijetle u tami“, naglasio je akademik Delić.

Knjiga „Svjetlost svijetli u tami“, po mišljenju Jovana Delića, svjedoči o svetosavskom izmirenju braće i očeva, stričeva i sinovaca. To svetosavsko mirenje nad moštima i najstarijim našim Jevanđeljem ušlo je u temelj naše vjere i svetosavlja.

„Taj liturgijski: Mir vsjem odjekuje i svijetli sa stranica Vaše knjige. Ona nas poziva, slijedeći Vašeg slavnog budimljanskog pretka Teofila, da proniknemo u dubinu bogoduhnovenih knjiga kakvo je Savino Zakonopravilo koje, ako dobro računam, ovog ljeta Gospodnjeg puni 800 godina. Punih 800 godina Srbi su zakonodavni narod, ma šta o tome govorili zemaljski i nebeski varvari i bezakonici, a zakonodavan narod su postali autokefalnošću Svetosavske Crkve, onog časa kad su postali cjelomudrena glava crkvena svoja, oni su postali zakonodavan narod sebi“, kazao je Delić, ističući da ovo djelo predstavlja, zapravo, književni izraz neumorne službe Njegovog Preosveštenstva vladike Joanikija najprije povjerenoj mu Eparhiji, a onda i cijelom pravoslavlju.

„Tu svijest o dubokim duhovnim korjenima, o moći Đurđevih Stupova, o Vašim duhovnim prethodnicima i precima iščitavamo, bezmalo, na svakoj stranici. Vi implicitno uspostavljate veliki izmiriteljski luk od Svetog Save do Svetog Petra Cetinjskog a onda i do svoje knjige. To ne znači da Vaša knjiga nije izraz one „borbe neprestane“, kako je svijet vidio Njegoš, najveći pjesnik srpski o kome je Vaša knjiga, kao i knjiga Momčila Mićovića, rekla važne, pa i nove stvari“.

„Vaša knjiga je svojom dubinom i korjenom utvrđena u jevanđeljima, Bibliji i svetosavskoj tradiciji, a svojim cvijetom otvorena prema najboljoj savremenoj srpskoj poeziji. Zamislite tu dubinu i tu visinu, tu osu svijeta koja je uspostavljena u ovoj knjizi od Biblije i svetih jevanđelja do savremene srpske poezije, a takve knjige su rijetke. Želim Vam, dragi brate u Hristu, Vladiko, da u zdravlju i snazi, kao hristolika ikona i kao Hristovo koplje, služite našim crkvama u miru i blagostanju, razgoneći mrak i tamu svjetlošću Hristove vjere i hristolikim riječima na mnogaja ljeta“, poručio je na kraju svog nadahnutog slova akademik Jovan Delić.