Poleksić: Crna Gora je bila i ostaće daleko ispred svih

Golman fudbalske reprezentacije Crne Gore i mađarskog Vašaša Vukašin Poleksić kazao je portalu „Mladi Nikšića“ da se dres sa državnim grbom ne može mjeriti ni sa čim na svijetu.

U Mađarskoj je Poleksić branio za Tatabanju, Debrecin, Kečkemet, Pečuj i Bekeščabu, a osim Sutjeske i Čelika branio je za Leće, kada je taj tim igrao u Seriji A. Za reprezentaciju Crne Gore upisao je 37 nastupa.

Poleksić za naš portal pričao fudbalu, Evropskom prvenstvu, reprezentaciji, porodici..

U toku je Evropsko prvenstvo u fudbalu , kod svih ljuitelja ove najvažnije sporedne stvari na svijetu u našoj zemlji prisutna je žal što naša reprezentacija nije uspjela da izbori plasman u Francusku. Kako ste zadovoljni kvalitetom do sada prikazane igre na tom takmičenju?

Gledam kad mi god obaveze dozvoljavaju zbog stalnih treninga. Pa i nisam nešto posebno zadovoljan, više sam očekivao.

Kako bi ocjenili sezonu odigranu u Bekeščabu?

Nažalost, ispali smo u posljednjem kolu, stigao sam na polusezonu kad su već puno zaostajali, ali smo se borili do kraja. Što se mene lično tiče, prezadovoljan sam.

Prije desetak dana ste potpisali za Vašaš, koja su vaša očekivanja?

Cilj Vašaša za ovu sezonu je neka sredina tabele, ali nikako borba za opstanak i nadam se da ćemo u tome i uspjeti.

Bili ste čuvar mreže reprezentacije SFR Jugoslavije, a potom Crne Gore, šta Vama znači dres reprezentacije?

Pa sigurno da se dres sa državnim grbom ne može porediti ni sa čim na svjetu. Ja sam branio za sve tri države, ali Crna Gora je uvjek bila i ostaće daleko ispred svih.

Igrali ste za desetak klubova u svojoj karijeri, za koji vas vežu najljepše uspomene?

Najduži period sam proveo u Debrecinu, skoro sedam godina, osvojio sve što se moglo osvojiti i igrao Ligu Šampiona i Ligu Evope.

Koji crnogorski igrač je ostavio najveći utisak na vas ove sezone i zašto?

Zasigurno to je Stefan Savić. Vidno je napredovao i izborio se za mjesto u tako velikom klubu. Ostaje samo žal što nije osvojio Ligu Šampiona, ali ima vremena još je mlad.

Nadimak: Imam par nadimaka tako da ne bih ni jedan posebno izdvojio.

Najvažnija osoba u životu: Najvažnije osobe u mom životu su moja supruga Kristina i sin Miloš koje nesrazmjerno volim.

Kako si i zbog čega počeo da treniraš fudbal?

Naša porodica je oduvijek bila sportski opredijeljena, moj rođeni brat je bio golman, brat od strica golman i brat od tetke golman. Logično je bilo da krenem i ja tim putem. Mada, drugi brat od strica je bio odličan bokser čak i prvak bivše Jugoslavije.

Šta biste poručili čitaocima portala „Mladi Nikšića“?

Poruka čitaocima da se bave sportom bilo kojim, prvenstveno zbog zdravlja i da ostanu vaši vjerni čitaoci.

 

V.P.