Poezija: Strepnja, Ivana Knežević Minić

Čuju se pjesme duboko u noći,
Znam…budne su I tvoje oči,
Pogledam u nebo, zvijezda pada,
Pitam je _ Dal ‘ mi se nada?

Strepim odgovor njen čuti
Lagano sjaji, I dalje suti,
U mojim očima već blista sjaj,
Reci mi , pa I ako je kraj!

Sjedi u sobi, uplovio je u misli,
Vjeruj , u svakoj ti si,
Ponos mu neda da ti se javi,
Ali ti si u njegovoj glavi.

Mila zvjezdice, sestro noći,
Sapni da ga čekam kad će doći,
Reci da mi srce obavija tuga,
Želim da me drži njegova ruka.

Pošalji mu pozdrave moje,
Objasni mu kako stvari stoje,
Da ljubav sve prepreke ruši,
Nek nam ne ostavlja rane na duši.