Poezija: “Opomena”, Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 20. vijeka i jedan od glavnih predstavnika ekspresionizma u hrvatskoj književnosti. Njegovu poeziju odlikuju jednostavnost izraza, snažna osjećajnost i duboka filozofska pitanja o čovjeku, životu i prolaznosti.
Pjesma “Opomena”, objavljena 1920. godine u zbirci “Preobraženja”, smatra se jednim od njegovih najpoznatijih djela. U kratkim, ali snažnim stihovima pjesnik podsjeća čovjeka na vrijednost života, ljepotu postojanja i potrebu da ostvari svoje mogućnosti. Kroz simboliku zvijezda i ljudske duše Šimić šalje univerzalnu poruku o prolaznosti i smislu života.
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
