Petar Jauković: Bez rada i discipline nema ozbiljne karijere

Nikšićki fudbal oduvijek je živio za svoje lokalne momke, a ovog avgusta stadion kraj Bistrice dobio je ozbiljno pojačanje u ofanzivnoj liniji. Talentovani devetnaestogodišnji Nikšićanin Petar Jauković vratio se u svoj rodni grad nakon tri godine provedene u ozbiljnom sistemu novosadske Vojvodine. Kao standardan član omladinske reprezentacije Crne Gore, ovaj brzonogi krilni napadač donosi novu energiju, glad za pobjedama i šampionske ambicije u plavo-bijeli tabor. Za portal Mladi Nikšića, Petar otvoreno govori o pritisku koji nosi kultni dres, saradnji sa stručnim štabom, energiji sa tribina i jasnom cilju da sa svojom ekipom ove sezone napadne oba domaća trofeja.

Petre, ovog avgusta si pojačao redove Sutjeske i vratio se u svoj rodni grad iz novosadske Vojvodine. Kako je došlo do ove saradnje i koliko ti znači povratak na stadion kraj Bistrice?

Prije svega, srećan sam što sam se vratio u svoj rodni grad i što imam priliku da nosim dres Sutjeske. Povratak u Nikšić za mene ima posebnu težinu, jer sam ovdje napravio svoje prve fudbalske korake. Nadam se da ću povjerenje kluba opravdati dobrim igrama i da ću zajedno sa ekipom ostvariti što bolje rezultate.

Kako su te prihvatili saigrači i stručni štab i kakva atmosfera vlada unutar ekipe na početku ove nove takmičarske sezone?

Prihvatili su me stvarno odlično. Već od prvog dana osjećam da sam dio ekipe i mislim da imamo odličnu atmosferu. Stručni štab nam daje veliku podršku, ali isto tako traži maksimalnu ozbiljnost i rad na svakom treningu.

Sutjeska ima prepoznatljivu tradiciju, vjerne navijače i javnost koja uvijek traži isključivo pobjede. Kako se sa svojih 19 godina nosiš sa pritiskom i odgovornošću koje sa sobom nosi plavo-bijeli dres?

Pritisak je sastavni dio fudbala, pogotovo kada igraš za klub kao što je Sutjeska. Sa 19 godina možda nemam toliko iskustva kao stariji igrači, ali upravo kroz takve situacije želim da napredujem. Meni je velika motivacija kada znam da ljudi u Nikšiću prate klub i očekuju dobre rezultate. Trudiću se da na terenu uvijek dam maksimum i opravdam povjerenje koje mi je ukazano.

Fudbalska publika u Nikšiću i čuvene “Vojvode” poznati su po sjajnoj energiji i vjetru u leđa koji daju timu. Koliko vama mlađim igračima znači ta podrška sa tribina?

Podrška sa tribina nam mnogo znači. Kada izađeš na teren i čuješ navijače kako bodre ekipu, dobiješ dodatnu energiju i motiv da pružiš još više. Nama mlađim igračima posebno znači kada osjetimo da imamo podršku publike.

Standardan si član omladinske (U19) reprezentacije Crne Gore. Koliko ti rad u domaćem šampionatu pomaže da podigneš formu i za reprezentativne izazove koji te očekuju pod nacionalnim grbom?

Reprezentacija mi je uvijek velika čast i motivacija. Mislim da mi seniorski fudbal u Sutjesci može mnogo pomoći da napredujem, jer su utakmice fizički zahtjevnije i svaki minut na terenu mi je važan za sticanje iskustva.

Iza tebe je već ozbiljno iskustvo u mlađim kategorijama i rad u inostranstvu. Kada uporediš uslove za rad sa mladima vani i u našem klupskom fudbalu, šta smatraš našom najvećom prednošću, a šta manom?

Proveo sam tri godine u Vojvodini i to mi je bilo veoma važno iskustvo. Tamo sam imao priliku da radim u ozbiljnom sistemu i da vidim kako izgleda svakodnevni rad u velikoj fudbalskoj sredini. Mislim da je naša najveća prednost talenat, jer Crna Gora ima mnogo kvalitetnih i talentovanih mladih igrača. Ono na čemu možemo još više da radimo jesu uslovi i kontinuitet rada sa mladim igračima. Kada bi se talentu koji imamo dodali još bolji uslovi i još više kvalitetnog rada, mislim da bi još veći broj mladih igrača mogao da napravi ozbiljnu karijeru.

Nova sezona u 1. CFL je u punom jeku, a konkurencija je izuzetno žestoka. Koji su tvoji lični, a koji timski ciljevi koje si postavio ispred sebe do kraja ove godine?

Moj lični cilj je da prvenstveno napredujem iz treninga u trening, a zatim iz utakmice u utakmicu da svojim igrama pomognem ekipi. Kao krilni igrač želim da budem opasan u igri 1na1, da postižem golove i asistiram. Što se tiče ekipe, cilj je da damo maksimum u svakoj utakmici i osvojimo duplu krunu.

Kako izgleda jedan tvoj sasvim običan dan u Nikšiću van fudbalskog terena? Uspijevaš li da pronađeš slobodno vrijeme za odmor i koja su tvoja interesovanja mimo fudbala?

Kada imam slobodno vrijeme, volim da budem sa porodicom i prijateljima i da se malo odmorim od svega. Mislim da je važno pronaći balans, jer je odmor takođe dio profesionalnog sporta.

Portal Mladi Nikšića prati ogroman broj dječaka koji tek počinju da treniraju fudbal u lokalnim školama i sanjaju stadion kraj Bistrice. Koji je najvažniji savjet koji možeš da im daš, a koji je tebi pomogao da izgradiš profesionalni put?

Najvažnije je da vjeruju u sebe i da budu spremni da rade. Talenat je važan, ali bez rada i discipline teško je napraviti ozbiljnu karijeru. Biće trenutaka kada neće ići sve kako žele, ali tada ne treba odustajati. Ja bih im rekao da uživaju u fudbalu i da svaki trening iskoriste da nauče nešto novo.

Za kraj, gdje vidiš sebe za nekoliko godina u fudbalskom svijetu i koji je to tvoj najveći sportski san koji želiš da ostvariš u karijeri?

Za nekoliko godina volio bih da napravim ozbiljan iskorak u karijeri i da igram na što višem nivou. Trenutno mi je najvažnije da napredujem iz dana u dan, da imam kontinuitet i da se kroz dobre igre nametnem. San mi je da jednog dana zaigram u nekoj od najjačih evropskih liga i da budem standardan reprezentativac Crne Gore.

Petar Jauković svojim jasnim stavovima i zrelošću na najbolji način dokazuje da tradicija nikšićkog fudbala ostaje u sigurnim rukama. Njegovo dragocjeno trogodišnje iskustvo iz Vojvodine, u kombinaciji sa čistim lokalnim talentom i željom za dokazivanjem, profil je mladog igrača kakvog nikšićka publika obožava da vidi na terenu. Dok se ekipa priprema za predstojeće prvenstvene okršaje na primorju, njegova poruka o disciplini, neodustajanju i cilju ka osvajanju duple krune odjekuje kao pravi šampionski motiv za kompletan tim, ali i za sve one klince koji pod Trebjesom tek vezuju svoje prve kopačke.