Pavle Goranović: ‘’Knjige su pametnije od svojih autora’’

U okviru tradicionalne trodnevne manifestacije 22. Nikšićkih književnih susreta u Muzičkoj školi „Dara Čokorilo“ održano je veče književnika Pavla Goranovića, pisca poezije, proze i eseja. Za književno stvaralaštvo dobio je niz priznanja i nagrada. Između ostalih dobitnik je Nagrade Risto Ratković, Nagrade Vito Nikolić, nagrađen je Državnom nagradom Miroslavljevo jevanđelje, kao i Trinaestojulske nagrade. Knjige i književni radovi su mu prevođeni na više jezika (engleski, njemački, italijanski, francuski, ruski, slovenački, slovački, makedonski, poljski, bugarski, švedski, albanski, hebrejski…)..

Uz muzičku izvedbu djela Bele Bartoka i prelijepe obrade najljepše crnogorske pjeme ‘’Još ne sviće rujna zora’’ najavljeni su 22. Nikšićki književni susreti.

Profesor Mihailo Perošević uz osvrt na lik i djelo književnika Pavla Goranovića, govorio je i o analima i istorijatu Nikšićkih književnih susreta od nastanka davne 1969. godine pa do danas, kao i prepoznati značaj i društveni i kulturološki jedne takve manifestacije.

Renata Bulajić, direktorica Narodne biblioteke ‘’Njegoš’’, je poklonicima riječi iz pera poželjela dobrodošlicu, a prisutne je podsjetila na riječi Nobelovca Hermanna Hessea koji je u svom eseju Magija knjige opisao značaj i magiju pisane riječi kao i uticaj na one koji je čitaju.

‘’Od mnogih svijetova koje čovjeku nije poklonila priroda već ih je stvorio njegov vlastiti duh, najveći je svijet knjiga’’.

Sonja Nikčević, podpredsjednica SO Nikšić je prisutne pozdravila i otvorila manifestaciju 22. Nikšićkih književnih susreta.

‘’Organizovanjem ove po mnogo čemu kultne manifestacije pored brojnih poetskih i književnih večeri dajemo snažnu podršku knjizi i njenom značaju za društvo, zato smo sigurni da grad pod Trebjesom uspješno odoljeva eri kada se sve manje čita i kada knjiga polako gubi korak sa savremenom tehnologijom. To nije slučajno jer su u Nikšiću stvarali brojni pjesnici, književnici, naučni radnici, publicisti koji su inspiracija današnjim čitaocima i stvaraocima. Pisana riječ, poezija, književnost u vremenu koji dolazi će na ovim prostorima živjeti i biti važan temelj kulture, a upravo Nikšićki kulturni susreti daju snažan pečat toj važnoj misiji”, rekla je Sonja Nikčević.

O stvaralaštvu Pavla Goranovića govorila je prof. dr Svetlana Kalezić koja je izrazila zadovoljstvo što u biranom društvu govori o biranoj poeziji. Utemeljenim tumačenjem je pričala o djelima, značenjima i pravcu viđenja pisca, kako vidi poeziju i na šta je skretao pažnju, kao i njena tumačenja i zaključke o punoći doživljaja.

“Pogled na poeziju Pavla Goranovića sam naslovila jednom sintagmom iz njegove pjesme “Svije okrenut prema sebi”. Jedan od najistaknutijih pjesnika mlađe generacije Pavle Goranović, poznat je kao stvaralac koji aktivno djelogizira sa iskustvima svojih poetskih prethodnika, stoga u njegovom stvaralaštvu nadređeno mjesto pripada fenomenu čitalačke rudicije i intertekstualnosti kao i brojnim filozofskim asocijacijama i implikacijama. Radi se o pjesniku čija poezija sadrži brojna sjećanja i upućivanja na druge autore koji predstavljaju važan aspekt Goranovićevih dijela. Upravo sjećanje je oblikovalo njegovu poeziju te (po riječima Goranovića) pjesničko stvaranje podrazumjeva neki omjer mudrosti i ludosti, iskustva i sjećanja da je pjesnik uzaludni vitez svakog doba”, rekla je Kalezićeva.

Profesor dr Slobodan Vukićević rekao je da mu je čast govoriti na Nikšićkim književnim susretima, a posebno što je riječ o njegovom studentu.

‘’Moram se pohvaliti da sam davno naslućivao da je Pavle sa prepiskama kao zanesenik, iskušenik idile mjesečine budući pisac djela ‘’Grad punog mjeseca’’. Goranovićev Grad punog mjeseca ima život gdje mjesec nije satelit zemlje već satelit ljudskog roda. Grad punog mjeseca slavi raznolikost, traganje za nečim novim, preispitivanje, lutanje između fikcije i stvarnosti. Kod Goranovića nema praznih iluzija i ironije, njegovo vrijeme karakterišu imaginacije koje su pune lucidnosti, otkrivanja značaja, značenja i smisla vremena u svim dimenzijom njegovog cikličnog kretanja. Goranovićeva poezija je ironija koja otkriva naše neznanje o sopstvenoj ljudskosti i produkuje motivaciju za dubljim saznanjem suštine našeg života. Goranovićeva poezija je stvar koja sama sebe izgovara, ona brine samo o sebi samoj kao ljudska potreba. Goranovićeva umjetnička slika života toliko je cjelovita da budi sumnju da je pjesnik oborio Njutnov teoriju o Neograničenosti vremena i prostora’’, svoje sociološke stavove iznosi Vukićević.

Na samom kraju večeri obratio se i Pavle Goranović koji je ovo veče posvetio dragom prijatelju Sretenu Mitroviću.

‘’Moja poezija je i poezija sjećanja i osjetio sam potrebu da ovo veče posvetim Sretenu Mitroviću. Nikšić nije samo rodno mjesto moje melanholije, nego i glavni grad mojih stihova, ovdje je moja kapija prema mističnom svijetu književnosti’’, rekao je Goranović.

Kako kaže, Goranović je često u djetinjstvu zasmišljao da je u velikoj biblioteci i birao je samoću a uvjek ga je pratila lirika grada. Poseban kosmos mu je bila očeva biblioteka, sastavljena od raznih izdanja, nije ih dijelio po značaju, niti po bilo čemu drugo već su same tražile izbor kad da dođu do njega. Svi mirisi tih knjiga su još u njegovim nozdrvama i najljepša osjećanja izgubljenog vremena.

‘’Kasnije, mnogo kasnije stvaranje je bila i muka i zadovoljstvo, spoznao sam dvostruko lice pjesništva, čitanje je za mene veoma rano postalo uzvišeni čin. Hladna i prostrana biblijoteka ‘’Njegoš’’, taj nesumični raspored mojih prvih knjiga, sve sam to tumačio kao predskazanja a ustvari bio je to užitak u samom čitanju i prepoznavanje čulnog odnosa prema knjigama, grad i svijet viđen kao biblioteka, pa i distanca od dotadašnjeg svijeta. Ta zaluđenost, ta draga samoća, samoća koja nas uvjerava upravo u to da nismo sami. Biti pjesnik je ipak osjećaj koji ste nečim zavrijedili ili je to slučajnost, pjesnik može biti i onaj koji ne piše stihove i naravno, onaj koji piše stihove ne mora biti pjesnik’’, rekao je Goranović.

Na kraju izlaganja zahvalio se organizaciji uz uvjerenje da je ovo veče pokazalo da su knjige pametnije od svojih autora.

Da bi sve ovo bilo potpuno, a veče bilo nezaboravno pobrinuli su se professor Mihailo Perošević koji je između izjava svih pomenutih čitao odlomke iz knjige Pavla Goranovića a uz muzičku pratnju Duo MarGo, koji čine Goran Perišić i Marko Simović.