Otvorena jublarna 50. Izložba radova Miomira Miša Vemića

U galerijama Dvorca kralja Nikole Prvog u Nikšiću na jubilarnoj pedesetoj izložbi Miomira Miša Vemića predstavljeno je 50 radova na kojima dominira konj, kao umjetnikov prepoznatljivi likovni motiv, prenosi MINA.
Riječ je o 50 ulja na platnu velikih formata i crteža, čije je nastajanje počelo 2012. godine, a na kojima je Vemić kroz figure konja snažno i sa krikom iznio svoju “reakciju na prazninu”.
Direktorka nikšićke Javne ustanove Muzeji i galerije, Jelena Đukanović, ozvaničila je Vemićevo jubilarno predstavljenje odabrano za grad u kome živi i stvara i podsjetila da njegova likovna prića duga tri decenije počinje, kako je sam naveo, “od trenutka samosvijesti kada je nezadrživo počeo crtati figurice na čatmi rodne kuće u planinskom zaseoku Dragoševca na obroncima Sinjajevine”.
Ostale su te slike utisnute i duboko zarivene, kako je rekao Vemić, u njegovoj podsvijesti i vrisak njihovog ljubimca, crnog konja, veličanstvenog bića koje mu “od tada do danas nosi dušu prostranstvima postojbine”.
“Pokušao sam da uhvatim svu nesreću ovoga svijeta koja se lomi o naše kičme, o moja leđa. To su leđa ovoga bića koje predstavlja konj kao moj motiv, a sve to što se nalazi na njegovim leđima, te čovjekolike i životinjske spodobe, jesu pošast koja nas kalja i polako uništava”, objasnio je Vemić.
Umjetnik je rekao da je pesimista zbog razloga što smatra da je ”Armagedon pred vratima, što je sve vidljivije i da svijet, nažalost, neće dugo trajati”.
”Ne znam da li neko hoće da čuje moj krik, a ja nastojim ne samo da reagujem na bjelinu papira i platna, kao najvećeg umjetnikovog neprijatelja, nego i na pošasti i bijedu koji u meni izazivaju, takođe, osjećaj praznine”, rekao je Vemić.
Utiskujući svoj prepoznatljivi pečat, Vemić uslijed ”nemoći da izmijeni nešto kao jedinka i razmišljajući da li će umjetnost i ljepota spasiti svijet” pokušava da na platnu i crtežima prikaže svoje shvatanje i poimanje ”svijeta oko sebe koji tone u propast”.
”Volio bih da griješim, da sebe opovrgnem, da me život demantuje, jer ne pokušavam biti neki prorok, već samo na neki način prepričavam svoju priču, o čemu dovoljno govore i moje slike”, rekao je Vemić i ukazao da umjetnost treba da bude angažovana i u vremenu, i prostoru i pokazuje umjetnikovu dušu.
Tokom decenija umjetničkog trajanja Vemić nije mijenjao lajt motiv samo je, ”ulazio u suštinu”.
”Ja ne slikam, nego pokušavam da naslikam konja iznutra, ispod kože, ali pokrivši ga kožom, da naslikam čovjekovo ono loše, takođe, ispod kože”, rekao je Vemić.
Umjetnik se ”povjerio” da se mijenjao iskustveno i podsjetio da je prošao skoro pola svijeta sa svojim slikama, na kolonijama,izložbama, upoznao hiljadu i više umjetnika što je ”dragocjeni dar za svakog čovjeka”.
Spoznao sam i sebe kroz druženje sa drugim umjetnicima, kroz izlaganja, rekao je Vemić, i nastojao da svaka moja poslednja slika bude i najbolja, što ne znači da jeste.
Vemić je juubilarnu izložbu posvetio svom unuku Petru i braniocima rijeke Bukovice u njegovom rodnom kraju u šavničkoj opštini.