oznorCO
Početak prve pjesničke festivalske večeri “Pod lipom” ipak je obilježio stih Lesa Ivanovića “Pjesnik je oštećeni primjerak čovjeka”, nego li govor nekog “bitnijeg” zvaničnika, pokazujući još jednom da je umjetnost, poezija, ispred bilo kakvog političkog prepiranja. Glumac Slaviša Čurović i pjesnikinja Nataša Lalatović interpretacijom kanonske poezije Lesa Ivanovića i Novice Tadića oživjeli su stvaralaštvo crnogorskih liričara i priredili emotivno pjesničko veče ljubiteljima poezije okupljenim u sali Tehnopolisa.
Organizatorka festivala, rukovoditeljka kluba “Prvo pismo”, pjesnikinja Savva Radulovič, saopštila je da je cilj manifestacije afirmacija već dobro priznatih pjesnika, ali i onih u nastajanju.
“(…) Da ne dozvolimo da ostanu ljudi-sjenke, već da nam stalno budu putokaz njihova sveta drumovanja, i to dobronamjerno đavolovanje, ta neprestana borba čovjeka sa samim sobom”, rekla je o Festivalu Radulovič u uvodnom govoru.
“Dok sam pripremala program, operisana od svih političkih podjela, jer ih istinska poezija ne podnosi, nijesam ni sanjala kako stvarnost zna biti pomalo surova. I zbog toga, neću se naljutiti na Vita, još više ću ga voljeti i ostati u poeziji, tu gdje se čovjek osjeća najsigurnije, gdje se sam postidi postupaka drugih i nastoji biti ono što je bio i prije pjesme. Samo dobrotom, ljubavlju i istinom se može u životu poentirati. Zato ću na sva ova dešavanja odgovoriti pjesmom “Drumovanja nemirnog dječaka”, kazala je organizatorka Radulovič.
Predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević svečano je otvorio festival.
Podsjetivši da su lipe u jezgru Nikšića zasadili oslobodioci grada, crnogorski i hercegovački junaci, dodaje da kada se nalazimo pod lipama, nalazimo se u svojoj slobodi, pod cijevima naših predaka.
“Zato oni koji na lipe udaraju, pa i na ovu pod kojom mi stojimo večeras, udaraju na našu slobodu i na naše pretke. Ono što ovaj naš aktuelni slučaj čini zanimljivim je što ti udaraju na svoju slobodu i svoje pretke. To možda je i dobro za poeziju…
(…)
“Razmažena gospođica lasta” (aluzija na Vitovu “poeziju”) je kivna na čitav svijet koji se oko nje nalazi, zaboravljajući da ključevi od kaveza nijesu kod nas, nego kod nje. (…) I zaboravljajući činjenicu koji su to režimi u istoriji svijeta branili govorenje poezije, i zaboravljajući činjenicu da je sloboda upravo to- da govorimo svoju i tuđu poeziju, i da ona nikada nije potpadala pod zakonske norme koje regulišu autorska prava”, saopštio je Kovačević.
O stvaralaštvu pjesnika Aleksandra Lesa Ivanovića govorio je književni kritičar mr Aleksandar Ćuković, dok se na poetiku Novice Tadića osvrnuo mr Milorad Durutović.
