Orahovci traže od Ivanovića da ispuni obećanje od prošle godine

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Petar Ivanović krajem novembra prošle godine, u vrijeme dok je obavljao funkciju ministra poljoprivrede, obećao je žiteljima dijela Gornjeg Oraha nadomak Nikšića da će do početka ljeta i oni dobiti vodu, piše “Dan”.

Ljeto je na početku ali vode sa gradskog vodovoda za petnestak žitelja ipak nema. Oni su više nego ogorčeni pa pozivaju bišeg ministra a sadašnjeg potpredsjednika vlade da ispuni obećanje dato tokom završetka radova na vodovodu u Gornjem Orahu gdje je nakon više decenija 35 domaćinstava dobilo vodu.

Ne skrivajući ogorčenje žitelji kažu da je to samo još jedno u nizu obećanja za proteklih desetak godina, koje im je dato kada je u pitanju izgradnja vodovoda, dok na izgradnju kilometra puta čekaju dvadeset godina.

Kazali su da do kuća mogu doći jedino na konju, vodu za piće u bidonima donose, a veš peru na ublu u selu gdje i stoku poje.

Mještanin Milorad Đikanović kazao je da se uzdaju u savjest Petra Ivanovića, koji im je u vrijeme dok je bio ministar poljoprivrede čvrsto obećao rješenje ključnih problema, puta i vode.

“Obećanje smo dobili od tadašnjeg ministra Ivanovića, sadašnjeg potpredsjednika Vlade. Nadamo se samo da nije zaboravio šta je obećao prije pola godine. Ako se ljudi drže za riječ, a volovi vežu za rogove, onda mi Ivanovića držimo za dato obećanje, jer su se njegovim unapređenjem funkcije stekli uslovi da završi posao. Proljeće je prošlo, ljeto je već uveliko počelo, ali nama nije kasno ni do jeseni samo da dobijemo vodu. Pisaćemo, molićemo, apelovati… . Dako nam do izbora riješe problem i olakšaju život jer muke mučimo da obezbijedimo vodu za piće. Za sve ove godine jedino nam obećanja nije falilo. Istini za volju vodu nijesu tako često pominjali do unazad koju godinu, dok je izgradnja puta, njegovo nasipanje i asfaltiranje priča stara dvije decenije. Zapostavljeni smo po svakom pitanju, pa čak i kada je elektrosnabdijevanje u pitanju, jer jedino imamo mogućnost korišćenja monofazne struje. Pitamo se da li bi još uvijek bili bez struje da prije 40. godina, nije bilo našeg seljanina Batakovića koji je radio u Elektrodistribuciji”, konstatovao je Đikanović.

Njegova komšinica Stanka Todorović kazala je da se nada da Ivanović neće pogaziti obećanje i da neće dugo čekati na rješavanje problema sa vodosanbdijevanjem.

“Ne samo da smo bez vode, već i bez puta, ali i trofazne struje. Nijesmo mi preko svijeta, već smo na manje od kilometra od poslednje kuće u selu koja je dobila vodu. Lično sam pisala potpredsjedniku opštine Draganu Peroviću, jer nijesam imala prilike da se susretem sa njim i gradonačelnikom Veselinom Grbovićem osim da ih presretam ispred zgrade Opštine kada dolaze na posao. Nedavno je petnaestak nas čekalo ispred Opštine da pitamo kada će biti riješen naš problem, ali nas je Grbović ladno prošao”, kazala je Todorovićeva, dodajući da je držala stoku ali ni to više nije u mogućnosti jer uslovi koji su u selu to ne dozvoljavaju.

Ona je pojasnila da su desetak dana pred završetak radova na izgradnji vodovoda u Gornjem Orahu saznali da se za taj dio sela radi dodatni projekat.

“Poručujem opštinskom rukovodstvu na čelu sa gradonačelnikom Grbovićem da razmotre naš problem. Ako to ne žele da riješe neka nam kažu pa da i mi ne plaćamo poreze i doprinose Opštini. Nećemo ulagati u objekte i imanje, kada nemamo perspektivu za život. Jedino rješenje nam je da Opštini poklonimo kuću, štalu i zemlju. Da apsurd bude još veći nedavno su nam iz opštine rekli da selo Gornji Orah pripada urbanizovanoj zoni. Zamislite, urbanizovani smo bez osnovnih preduslova za život”, istakla je Todorovićeva.

Dragan Matijašević, čija kuća se nalazi na samom kraju Gornjeg Oraha, kazao je koliko im je važno to da bude riješeno pitanje vodosnabdijevanja i sanacija puta do njihovih kuća.

“Kada je počela izgradnja vodovoda pod znakom pitanja je bilo da će petnaestak domaćinstava koja su najudaljenija od grada dobiti vodu. Mnogo puta su dolazili i isto toliko obećanja nam davali. Znali smo im prirediti gozbu, najesti ih i napiti, oni nam ispričati lijepe priče i na tome bi se sve završavalo. Voda bi za ovaj kraj značila pola života. Izgradnja puta je posebna priča. To nam je Veselin Grbović obećao dok je još bio direktor Direkcije za saobraćaj. U vrijeme izbora su nam uvijek obećavali brda i doline, i svaki puta nas prevarili. Do nedavno sam bio član DPSa, ali kada sam shvatio kako lažu narod, napustio sam ih”, kazao je Matijašević.

Njegov sin Milovan rekao je je da bi mukotrpan život na selu bio znatno lakši, da imaju bolje uslove za život.

“Ne tražimo nemoguće. U Goliji i Banjanima nema sela bez asfalta, a mi na 13 kilometra od grada na konju dolazimo do kuća”, kazao je Milovan.

Nevenka Matijašević je konstatovala da putem kroz selo ni koze ne mogu proći.

“Pješke, na plećima nosimo namirnice za domaćinstvo, džakove hrane za stoku, često i one koji se razbole.Taksi nas doveze na kilometar ali naprijed ne želi proći, jer bi slomio auto”, kazala je Nevenka.

D.D.