Pjesničko veče pod nazivom “Klasje Kosova” Živojina Rakočevića iz Gračanice održano je, u nedjelju 27. avgusta, na platou ispred Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog, u Nikšiću.
Novinara, esejistu, pjesnika Živojina Rakočevića, akademika Jovana Delića i publiku, pozdravio je protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, podsjetivši da je nikšićki Saborni hram osveštan na Veliku Gospojinu, prije 123 godine, te je taj dan poseban za ovaj Hram i grad Nikšić.
“Okupljaćemo se na ovaj dan i ubuduće, uoči Velike Gospojine, da odslužimo bdenije i održimo književno ili pjesničko veče kao što je ovo večeras. Kad nam neko dolazi sa Kosova i Metohije, uvijek, biće uzigra, srce zatreperi. Kad dolaze ljudi sa Kosova ovdje dolaze svjedoci i mučenici i to je isti osjećaj kao kad mi odemo na Kosovo i Metohiju, kad kleknemo pred Svetog kralja ili dođemo u razrušene Arhangele, pa u Patrijaršiju svetu, poklonimo se srpskim patrijarsima i arhiepiskopima. Nijedan put nismo otišli, a da većina nije plakala. Te suze, nad tom grobnicom koja je zakopana u naše nadanje, stvarno je čudesno, kad osjetite bratski zagrljaj bratije i braće u Dečanima, osjetite gostoprimstvo Arhangela, odvažnost i hrabrost sestara u Patrijaršiji, to su nezaboravni trenuci koji vam se duboko urežu u biće. A kad odete u Gračanicu i tamo sretnete Živojina, sretnete crkvu koja sjutra slavi takođe, ona ljepotica koja krasi tu enklavu, gdje se svjedoči ime Božje i ime Srbinovo“, kazao je sveštenik Jokić, dodavši da je Živojin Rakočević svjedok i mučenik, “hrabri vitez koji ne odstupa od onoga od čega se ne može odstupiti”, koji svojom riječju i poezijom, djelom i životom svjedoči da su Kosovo i Metohija naš temelj, biće, naše stradanje, a, iznad svega, naše vaskrsenje.
Po riječima akademika Jovana Delića, Nikšić i Pivski manastir su imali sreću da su im gosti bili najveći pisci i filozofi srpskog naroda, a to se, smatra on, nije dovoljno čulo i vidjelo, čak, štaviše, zvanične vlasti su to sklanjale.
“Za poslednjih 20 i više godina ovdje su književno ili filozofsko veče imali najbolji iz raznih srpskih krajeva; mogla bi se napraviti zbirka vrhunskih besjeda izgovorenih ovdje i u porti Pivskog Uspenija Presvete Bogorodice. Večeras se tom društvu pridružuje pjesnik, esejista i novinar Živojin Rakočević, Moračanin i Kosovac. Rođen je u Selima u Morači 1973. Završio je Filološki fakultet u Prištini, poslediplomske studije u Beogradu, objavio pet knjiga poezije: Bogu dušu, Žitije kamena, Čekajući metastazu, Povratak u katakombe i Glad. Zastupljen je u zbornicima i antologijama, objavljuje u naučnim časopisima, publikacijama i štampi radove iz oblasti nauke o književnosti i književne kritike i novinarstva. Prevođen je na engleski i ruski jezik. Radio je na Univerzitetu u Prištini, uređivao i pokretao listove. Ono što radi “oko Gračanice i Prištine” graniči se s nemogućim, to je na najvišem nivou u nemogućim uslovima”, ocijenio je Delić.
Živojin Rakočević se, u svom obraćanju, zahvalio publici što su došli da razmijene po neku riječ i da se prepoznaju.
“Gdje god se dva Srbina sreću jedno Kosovo dolazi drugome, tako mi se čini, ako nas ima. Hvala vam posebno zbog ovog mjesta i zbog pominjanja junaka, čija imena su ispisana na zidovima nikšićkog Sabornog hrama. Imam i ja potrebu da kažem za Iliju Miraševa, koji mi je rod bliski i predak. Kako mi da objašnjavamo sebi Kosovo? To je jedno posebno i važno pitanje. Kosovo je naš najveći domet u civilizaciji, a samim tim i naša civilizacija, mi ga ne možemo sagledati nikako drugačije do kao mozaik. Ta civilizacija je ostvarila jedan veliki mozaik i u okviru njega imamo briljantna ostvarenja. Zato je Kosovo vječno, zato će preživjeti; svuda gdje se nađem shvatam da je to naša jedina država, ma kako to čudo bilo zato što obuhvata duh, obuhvata umjetnost , zato što obuhvata državnost i mnogo više od toga”, rekao je Rakočević u uvodnoj riječi kazujući, potom, izbor iz svoje poezije.
Izvor: RTCG