Održano osmo okupljanje Kluba čitalaca biblioteke “Njegoš”
Osmo okupljanje Kluba čitalaca biblioteke „Njegoš” Nikšić upriličeno je u Odeljenju za odrasle. Čitalački zadatak je bio roman Žozea Saramaga „Putovanje jednog slona”, ali se diskusija proširila i na bogatu biografiju i druga djela portugalskog nobelovca.
Roman „Putovanje jednog slona” naišao je na sjajan prijem kod polaznika Kluba čitalaca, koji su istakli majstorstvo Saramagovog stila, njegov suptilan humor, sjajan prikaz likova (počev od slona Solomona, njegovog čuvara Subhra, portugalskog kraljevskog para, austrijskog nadvojvode, i mnoštva likova na koje nailaze tokom svog putovanja) i sve drugo što ovoj naizgled laganoj knjizi i priči daje dubinu i težinu. Uz osvrt na spisateljske postupke koje je Saramago primijenio u ovom, ali i u romanima „Sljepilo”, „Godina smrti Rikarda Reiša”, „Sedam sunaca i sedam luna” i „Jevanđelje po Isusu Hristu”, istaknuto je da obrađivani roman nije obična priča o putovanju jednog slona kroz zastranjivanja i sujevjerja šesnaestovjekovne Evrope, već da, i pored izostanka naravoučenija i srećnog kraja, ona ostavlja duboke tragove u umovima čitalaca.
Polaznici Kluba čitalaca su posebno izdvojili savršenstvo Saramagove rečenice, potom se osvrnuli na: intrigantne filozofsko-religijske osvrte kojima roman obiluje, na karakteristično zanemarivanje pravila interpunkcije i drugih jezičkih standarda, na indikativne animalno-humane paralele i njihovu svrhu, na svjesno i namjerno prenebregavanje istorijske hronologije, na putovanje kao rekurentnu temu ovog autora, a kroz Saramagov posthumno objavljen autopoetički tekst „Od kipa do kamena”, kroz njegovo obraćanje povodom dobijanja Nobelove nagrade 1998. godine, kroz anegdote iz njegovog djetinjstva i osvrte na njegovu bibliografiju, iznijeli su svoje, mahom pozitivne, utiske o djelima i zaostavštini legendarnog pisca.
Čitalački zadatak za naredno okupljanje je roman „Tunel” Ernesta Sabata, a polaznici Kluba čitalaca su, večerašnjim dubokim i inspirativnim komentarima i uvidima u poruke portugalskog velikana Žozea Saramaga, potvrdili njegove riječi da „čitaoci moraju da tragaju za smislom napisanih riječi, jer one su u stvari kamenje postavljeno da bismo prešli preko rijeke i dočepali se druge obale. Ta druga obala je ono što je bitno.”

