Održana promocija zbirke poezije “„Tinina vječnost”

O knjizi su, pored autorke, govorili Miloš Kecojević, književnik i recenzent zbirke, prof. dr Dragan Koprivica i Rodoljub Rođo Ćorić, književnik, dok se u ulozi moderatorke našla novinarka Tijana Perović.

Napominjući da je „Tinina vječnost” zbirka koju je autorka posvetila sestri koja je rano izgubila život, Miloš Kecojević je istakao da Violeta Golubović u ovim pjesmama otvoreno prenosi svoj duševni bol, dajući ga čitaocima na uvid. Ove pjesme ujedno slika prošlosti i zajedničkih trenutaka provedenih u njoj, ali i sadašnjosti u kojoj se treba nositi sa gubitkom voljene sestre. U nekim pjesmama, poput „Moja vječna rano”, „Tugo moja”, „Nedostaješ”, prema riječima Kecojevića, „stvaralac jasno upućuje poruku knjige, dok se u pjesmama „San”, „More tuge” i „Teške noći”, bori sa bolnim osjećanjima”. Emocija, kako je istakao, nekad poremeti dinamiku stiha, međutim, upravo je u emociji ključ, pa se ona ne da ukrotiti, već prevladava nad svim ostalim elementima. „Autorka Tinu poredi sa zvijezdama, koje sijaju i nikad ne padaju”, one u ovim stihovima ne rastjeruju, već osvjetljavaju mrak, rekao je on. „Knjiga nije podijeljena u cikluse, već teče kao izvor i otkriva nam sestrinski odnos od vremena odrastanja sve do prijevremenog rastanka”, otkrio je Kecojević, dodavši da se u ovim stihovima naslućuje i ponovni susret. On je zaključio da je autorka uspjela da „sestru otrgne iz zaborava i podari joj vječnost kroz knjigu koja će zasigurno trajati duže nego jedan ljudski život”.

Prof. dr Dragan Koprivica je iznio svoj stav o tome da je ova knjiga u snažnoj vezi sa ruskom književnošću i Puškinom, „nekim nevidljivim, književnim i ljudskim tokovima”. Kao što je Puškin u svojim stihovima rekao da je vlastitom književnošću sebi podigao spomenik, ‘nerukotvorni’, tako je Violeta Golubović ovom knjigom podigla spomenik svojoj sestri, istakao je on. Pisati o nečijoj smrti je žestok izazov, rekao je Koprivica, dodavši da tu uvijek postoji mogućnost da se zađe u jeftinu patetiku i „nešto što nije književnost”. To nije slučaj sa ovom knjigom, smatra on, jer se na njenim stranicama nalazi „čitava lepeza divnih, ozbiljnih stihova jedne mlade inteligentne žene, koja nije dozvolila da, pišući o svojoj voljenoj sestri, zađe u prostore koji ne dolikuju ni poeziji”. Golubović je, prema riječima Koprivice, pisala sa bolom, a uspjela je da iznese svoju emociju na uspješan pjesnički način. To je ono što je najljepše u ovoj knjizi, istakao je Koprivica, jer se, kako je rekao, „ovom temom nije smjelo igrati”.

„Violetina poezija ispletena je tananim emotivnim nitima sjećanja, bola i žala za prerano nestalom sestrom”, rekao je Rodoljub Rođo Ćorić. Lirski subjekat u ovoj poeziji, prema njegovim riječima, ne prihvata da je voljena sestra postala dio tame, već staje u odbranu svega onoga što je činilo „jedno tkivo, jedno biće i besmrtnu dušu”. Autorka vodi bitku iz stiha u stih, rekao je on, tako održavajući Tinu u materijalnom svijetu, „upoređujući je sa leptirom i oblakom, te zaključujući da je ona u svemu”. Pročitavši pjesmu „Suza”, on je istakao kako se kroz te stihove jasno iskazuje poruka da je ljubav jača od smrti. Bile su potrebne velika volja i hrabrost da se „ovakva emocija pretoči u poeziju”, rekao je, dodavši da to treba cijeniti. Na kraju svog obraćanja, Ćorić je istakao da su vrata stvaralaštva ove autorke tek otvorena, dodavši da se nada da će Violeta Golubović nastaviti da stvara.

Violeta Golubović je otkrila da je 10. oktobar rođendan njene sestre, te je zato odabrala da ovu knjigu predstavi baš tog dana. „Od mene nikada nećete čuti da je moja tina umrla; ja ću vam uvijek reći da je moja Tina živjela i da će vječno da živi dok ima nas koji je volimo i koji je se sa ljubavlju sjećamo”, rekla je Golubović. Istakla je da je promocija ove knjige zapravo slavljenje sjećanja na njenu sestru, kojoj poklanja svoje stihove „kao trag u vječnosti”. Autorka je rekla da će „svi koji pročitaju ove stihove moći da osjete ljubav između dvije sestre koje smrt nije uspjela da rastavi”. Istakavši svoje uvjerenje da ljubav pobjeđuje sve, pa i smrt, Golubović se zahvalila svojoj porodici i prijateljima, ali i svima okupljenima, „koji su došli da joj daju podršku”, poželjevši im da nastave da stvaraju lijepe uspomene.

Muzička pratnja na gitari bio je Marko Šćepanović.