promocija knjige Krug Nataše Lalatović

Sinoć je na platou ispred „Gradske kuće“, u organizaciji JU „Narodna biblioteka Njegoš“, održana promocija zbirke pjesama Krug autorke Nataše Lalatović. Pjesnikinja pisanje započinje inicijalima N. N.

Već nakon pjesme Luna pristižu i nagrade: 199. Larisa, 1998. Đurko- Ognjen, a 2011. i Jug-Bogdan. Sve vrijeme stvara, a štampanje rukopisa odgađa za tri decenije. Krajem druge i na početku treće decenije dvadeset prvog vijeka objavljuje zbirku Krug- prvu zbirku pjesama. Nataša Lalatović živi i radi u rodnom gradu. Dane provodi u krugu porodice, ljudi, prirode, knjiga i sred stihova.
Medijator Dušan Kodžulović na početku ove večeri se obratio mnogobrojnoj publici riječima:
„Ono što mogu da primijetim, čitajući njenu poeziju, je da je centralni motiv u stvari ljubav i da je to trajni motiv ove knjige, i da je ona ta koja treba da bude u centru kruga, svih naših krugova. Oduvijek sam slutio da je Nataša ta koja je izvor ”fontatne mladosti” svom mužu, kao i on njene, poslije svih ovih godina oni su definitivno ostali isti, vječno mladog duha. Jedan od rijetkih parova zbog kojih čovjek može da se nada da mit o srodnim dušama zapravo i nije mit. Knjiga koju ćemo večeras predstaviti jeste autorkin prvijenac, između ovih korica je čitav jedan svijet jedne mlade đevojke.“
Đorđije Bojanić na ovaj način svjedoči o poeziji pjesnikinje:
„Poezija Nataše Lalatović ćera na opredjeljenje, na angažovano čitanje i usvajanje onih vrijednosti koji su sa izvora njenog nadahnuća i koje poetskim rukopisom nadolaze iz njenog i pjesničkog i samog bića. Ako je život krug, i kao svaki krug ima svoje središte, onda je ono u Natašinom viđenju i doživljaju svijeta – srce, ili bi trebalo da bude srce. Čitati knjigu Krug i oslušnuti Natašine pjesme, to je kao prolaziti kroz život, lični i opšti, život kao fenomen, a na kraju tog puta zadobiti razumijevanje, dozvati milost, zavapiti, pasti u očaj i zaplakati. S druge strane – obradovati se i otkriti one predjele života u kojima je sreća još uvijek moguća. I u krugu, sa središtem u srcu, naći ljubav kao milost, kao praštanje, saośećanje i sastradavanje, kao životnu mudrost koja je iznad i na kraju svega“.
Tijana Jovović, muzički kritičar i profesor književnosti iznosi koncepciju autorkine zbirke poezije.
„Naše prijateljstvo je neraskidiva veza, koja traje skoro četiri decenije, još od prvog razreda, kada smo se, iako mlade i za život nepripremljene, odmah pronašle. Čitajući Natašinu prvu zbirku pjesama, na neki poetski način, popunila sam sve ono vrijeme naše razdvojenosti. Ovo nije samo zbirka pjesama, ovo je njen zid plača, njen oltar, njeno hodočašće, njen prostor za radost, razmišljanje. Ođe imamo pjesme svrstane u dvije cjeline, sami je sadržaj, a to možete i viđeti u knjizi, jedna velika i cjelovita poetska misao. Naravno može se Krug analizirati i otvarati s aspekta struke, možemo pričati o specifičnoj metrici Natašine poezije, snažim i sugestivnim slikama kojim obiluje njeno djelo.“
Sava Radulović, pjesnikinja i profesor ruskog jezika i književnosti, obratila se direktno autorki, i predočila emocije i razmišljanja pjesnikinje na jedan intiman način.
„Rodila te riječ, kažeš Nataša, povijala, zadajala, oblačila, naučila koricama, a ti prohodala poezijom kô da nećeš, slobodna kao slobodan stih. Od rane mladosti davala si naslove budućim pjesmama, koje su te dozivale u svoj krug, a ti se nanovo rađala, kako pričaš. Samoj sebi majka, ćerka i babica. I onda odšivaš lagano porube u sebi, kružiš oko tuge a srećne joj vijence pleteš, objašnjavaš, čelo joj ljubiš, pa izazivaš sama da prasne u smijeh. Lučonošom je nazivaš unaprijed znajući da se kocka. Jer sve što zaželi od Gospoda da bude veće, još u začeću, osuđeno je da biva na propast. Tvoje je mjesto u okviru koji rami bol, veliš. Opet nas izazivaš ali uzalud, kao da ne znamo da je bol tvoja poput šala koji krije tvoje buduće radosti. Sve je to poetska rijeka kroz koju protiču tvoje proročke riječi, tvoje zapovijesti i pjesme što umjesto naslova nose od trna vijenac.“
Ljiljana Perović, pisac krathih priča, kazala je da bi više voljela da ćutanjem objasni svaku doživljenu pjesmu, međutim uputila je nekoliko rečenica publici.
„Kada sam čitala Natašine pjesme, izmakla sam se ljepotom njene tišine u prividnu vječnost. Topli krug nježnosti istog trenutka se opisao oko mene. To je zato što njena poezija i boli i raduje, zato što njen krug ima putanju nacrtanu od snova. Kada bih se molila u trenucima samoće, što će sačuvati u Natašinom stvaralaštvu, molila bih se da joj se sačuvaju snovi, da bi ih ona razlagala tiho, i dalje stvarajući. Natašina poezija jeste misaona, usklađena ritmovima njenog srca, koja omogućava da se riječ širinom, ljubavlju, smjesti u pjesmu.“
Stihove iz zbirke su kazivali autorka i Miloš Zvicer, a veče je upotpunila grupa pjevača Crkvenog hora Prepodobne Mati Angeline, violinski duo Tijana Jovović i Jovan Jovović, kao i Đurko-Ognjen Lalatović na gitari.
Ovaj događaj je podržao Sekretarijat za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje.
promocija knjige Krug Nataše Lalatović promocija knjige Krug Nataše Lalatović
© bibliotekank.me