NUZZŽ: Nikšićani nehumani prema životinjama

Nikšićko udruženje za zaštitu životinja (NUZZŽ) brine o životinjama Nikšića već dvije godine i kroz svoju posvećenost, rad i trud doprinosi poboljšanju uslova i kvaliteta života i bezbijednosti životinja u našem gradu. Ono što ih, kako ističu, uprkos nepovoljnim uslovima motiviše na dalje akcije jeste to što su u protekle dvije godine uspjeli udomiti mnoge pse Nikšića, sterilisati i kastrirati veliki broj mačaka i pasa kako bi se spriječio rast bezdomnih životinja, liječiti bolesne bezdomne životinje, a i spasavati one pse koje su Nikšićani trovali, sve to uz entuzijazam članova Udruženja koji ovaj posao rade čisto iz ljubavi.

„Bezbijednost životinja i sankcije koje bi pogađale onog ko to ugrožava je jedan složen problem u našem društvu i nije lako boriti se sa tim, upravo iz razloga što je svijest našeg društva o potrebi rješavanja ovakvog problema svedena na najmanji nivo. Ovo je sfera koja je za naše društvo nepostojeća. Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, nije lako uticati na građane“, govore iz Udruženja o tome koliko njihovo postojanje kao organizacije utiče na svijest naših sugrađana.

Prema njihovim tvrdnjama, nikšićko društvo nije dostiglo ni prvi nivo humanosti, što se može primijetiti kroz razne incidente u kojima naši sugrađani muče životinje, kao i one situacije u kojima životinje žive u jako nehumanim uslovima. Kako iz Udruženja navode, ne postoje sankcije koje bi mogle kazniti pojedince koji svoj bijes, agresiju i hir ispoljavaju nad životinjama, a isto tako ne postoje ni sankcije za vlasnike životinja koji odstupaju od zakonom propisanih uslova za njihovo držanje, uključujući hranu, vodu, prostor u kome borave i slično.

„Ne morate biti član nijednog društva da biste, često u prolazu, pogotovo na periferiji i u prigradskim naseljima, primijetili da su neki psi vezani lancem ne dužim od pola metra; vidite pse koji ulaze u improvizovane kućice od lima, ili životinje čije su posude za vodu uglavnom prazne. Formiranjem policije za životinje bi se omogućilo efikasno i pravovremeno reagovanje u svim slučajevima nehumanog odnosa prema životinjama, kao i izricanje opomene, nalaganje izmjene zatečenog stanja u kome se drže životinje, pokretanje istrage, podnošenje prekršajne ili krivične prijave“, objašnjavaju oni.

Glavni problem sa kojim se susreću kao organizacija jesu napuštene životinje i odgovornosti koje im za to pripisuju građani Nikšića. Kako ističu, njihov primarni zadatak nije da zbrinu napuštene životinje, jer su za ovo potrebne finansije, ljudstvo, i podrška lokalne samouprave, koji njima nedostaju.

„Bezomni psi na ulicama su rezultat neodgovornosti i svijesti pojedinaca koji uzimaju pse i mačke za ljubimce dok ih ne prođe period oduševljenosti – kada shvate da su i to živa bića koja imaju svoje potrebe, ostavljaju ih na ulici. Svakodnevno primamo pozive građana da su pronašli kesu punu mačića ili kučića“, kažu oni.

Kako oni ističu, uz nedostatak saradnje sa lokalnim vlastima, limitirani su i nedostatkom finansija, donacija i drugih vidova pomoći koji usporavaju njihov rad. Finansiraju se iz svog džepa i nesebične pomoći gotovo uvijek istih ljudi. Ipak, u poslednjem periodu čini se da se stvaraju bolji uslovi za komunikaciju i saradnju između Udruženja i nikšićke uprave.

„Da bi jedna organizacija kao što je Nikšićko udruženje za zaštitu životinja mogla djelovati, neophodna je podrška i pomoć lokalnih vlasti, jer ono što mi radimo i za šta se zalažemo je u opštem interesu, interesu svih nas. Problem napuštenih životinja neće se riješiti ukoliko zajednički ne pristupimo ovom problemu na human način, jer ne može se sve riješiti odvođenjem pasa u azil, uspavljivanjem, neadekvatnim liječenjem i neprimjenjivanjem sterilizacije kao glavnog vida smanjenja populacije pasa i mačaka na ulicama“, navode oni.

Upravo taj azil kojim je lokalna samouprava pokušala riješiti problem je ustvari samo karika u lancu rješenja, ne i konačan odgovor na problem bezdomnih pasa.

„Uslovi u našem azilu se mogu poboljšati na više načina: asfaltiranjem puta koji vodi do azila, jer trenutno se do tamo može doći samo terenskim vozilima, koje mi kao organizacija nemamo, pa smo onemogućeni da posjećujemo azil često. Zatim, bitno je napraviti i mjesto gdje će psi moći da prošetaju i trče, više boksova gdje mogu biti izolovani bolesni psi, agresivni psi, kao i ženke u tjeranju i skotne ženke“, predlažu iz NUZZŽ.

Problem bezdomnih životinja u našem gradu je sistemski, a može se riješiti samo kvalitetnim mjerama edukacije i kontrole usmjerenim prema ljudima, koji su, kako kažu iz Udruženja, uzročnici ove pojave. Na kraju, psi koje vidimo na ulici su odbačeni ili izgubljeni psi, vlasnički psi koji povremeno lutaju, te psi koji se rađaju na ulici, a izvorište gotovo svih ovih problema je čovjek.

„Najprije bi trebalo početi sa registracijom i čipovanjem vlasničkih pasa, što bi omogućilo svojevrsni sistem kontrole. Važna je i edukacija djece i odraslih – da ljudi shvate šta je to odgovorno vlasništvo, motivisati ih da primjenjuju sterilizaciju kod ženki od kojih ne žele potomstvo. Odvođenje jednog psa sa ulice u sklonište gdje će mjesec dana kasnije dobiti smrtonosnu injekciju će ukloniti samo tog jednog psa sa ulice, a novi napušteni pas će zauzeti njegovo mjesto. Sterilisanje jednog psa će onemogućiti priliv deset, 20 ili nebrojeno više napuštenih pasa na ulice. Međutim, svijest o važnosti sterilizacije i kastracije među vlasnicima pasa i mačaka i lokalnim samoupravama je jako niska“, kažu iz Udruženja, napominjući da se mediji i nadležne institucije moraju aktivno uključiti u rješavanje ovog problema, a mora se insistirati i na informisanju i edukaciji građana u vezi pasa iz gradskih prihvatilišta u smislu podsticanja udomljavanja.

Uprkos njihovom vrijednom radu i posvećenosti životinjama i podizanju svijesti o njihovoj bezbijednosti, iz Udruženja smatraju da se život životinja u našem gradu u proteklih nekoliko godina nije poboljšao na pravi način. Djelovanje organizacija kao što je NUZZŽ nije dovoljno, potrebna je i edukacija, kao i sankcija, koje će zajedno riješiti sistemski problem ljudske neodgovornosti prema životinjama.

„Okruženi smo ljudima koji njeguju mržnju prema životinjama. Takvi ljudi svoje stavove ne crpe iz instinkta, već iz vaspitanja. Mališani se zbog komentara svojih roditelja o bezdomnim psima emotivno odvajaju od pasa i na njih ne gledaju sa radoznalošću i simpatijama, već sa strahom koji se lako pretvara u mržnju. Ali takav pristup je pogrešan, jer ono što nas definiše kao ljude nije naše materijalno stanje, već naša humanost, naša spremnost da prirodi vratimo ono što od nje svakog trenutka dobijamo“, zaključuju iz Nikšićkog udruženja za zaštitu životinja, ističući da moramo dopustiti životinjama da žive onako kako zaslužuju, ali da im moramo i pomoći, jer naše malo njima znači puno.