Nikšićki srednjoškolci zablistali na sceni ,,Zahumlja”
Dramska sekcija Avant garde, Gimnazije „Stojan Cerović“ i dramska sekcija La liberte, Prve srednje stručne škole, pripremile su za izvođenje poetsku dramu „Na vrhovima prstiju”.
Predstava je premijerno izvedena u „Zahumlju“ sinoć u 19 časova.
Nastala je po tekstu profesorice Bojane Rerišić, koja je ujedno i autor projekta, a u njoj su i stihovi Obrada Nenezića, Dejana Lučića, Spasoja Bajovića, Miroslava Zečevića, Mirjane Međedović i Eriete Lakićević.
Igraju učenici Gimnazije „Stojan Cerović“ : Tamara Sjekloća, Mihailo Simanić, Mina Milović, Mina Kontić, Lidija Perunović, Goran Vujković, Ksenija Ašanin, Jovana Vučeković, Božo Vojinović, Mia Samardžić, Jelena Vemić, Sonja Đukanović, Slobodan Kisić i Šćepan Popović i učenici Prve srednje stručne škole: Sandra Tomić, Aleksndar Delić, Nikola Marković, Andrea Vujačić, Kristina Međedović, Marija Mašnić i Ivona Utješinović.
Profesorica Bojana Perišić ističe da je projekat je bio zamišljen kao poetsko veče, ali svi putevi drami vode, i navodi sledeće ..
Jedan od ciljeva je svakako umreženi oblik rada kao vid uspješne saradnje između dvije škole.
Poetska drama „Na vrhovima prstiju“ na jedan inovativan način želi da dočara kako riječ može da pokrene čovjeka.
Poezija je najbogatiji način iskazivanja misli, izrasla iz dubokog promišljanja svijeta i života, često nosilac promjene i kritika nečeg što je već duhovno onemoćalo.
Nesuglasja teže razrešenju, a ona uvijek traže dramski izraz.
Kroz poetski iskaz, uobličen labavom dramskom kompozicijom, učesnici drame nameću brojne zapitanosti nad očekivanjima mladog čovjeka koji je na pragu zrelosti, do doživljaja promašenih ljubavi, snova, iznevjerenih strasti.
Razmišlja se o snažnim moralnim kategorijama, kao što su pravda, istina i dobrota.
Dotiču se slojevitih sentimenata kroz kolaž uspomena istrgnutih iz različitih vremenskih odrednica.
Možda se osjeti lament nad prohujalim vremenom, ali, to je više motiv da čovjek ne traži toliko svjetlosti izvan sebe, koliko da sam bude svjetlost.
U vremenu koje lako može da zbuni mladog čovjeka jer odrasta u obilju informacija i tehnološke progresije, cilj nam je bio da kažemo da samo lijepe riječi koje se hrane lijepom emocijom, mogu da miluju bez fizičkog dodira.
Na vrhovima prstiju jesu nervni završeci koji govore koliko smo senzitivni i spremni da rastemo.