Nikšićke petice: znanje, veza ili pritisak?

Dok statistike godinama bilježe rekordne brojeve dobitnika diplome luča, istraživanje koje je sproveo portal Mladi Nikšića otkriva duboku krizu povjerenja u školski sistem. Čak devet od deset ispitanika u anonimnoj anketi vjeruje da su ocjene u nikšićkim osnovnim i srednjim školama često plod poznanstava, pritisaka kolega i roditelja, a ne naučenog gradiva. Donosimo detaljnu analizu stavova mladih, roditelja i nastavnika koji su podijelili svoja iskustva o tome kako se u gradu pod Trebjesom dolazi do petice.

Istraživanje portala Mladi Nikšića, sprovedeno putem anonimne forme Balkan Investigative Reporting Network-a (BIRN), obuhvatilo je 61 ispitanika iz različitih društvenih grupa. Uporedo sa tim, sprovedena je i terenska anketa na ulicama Nikšića. Rezultati pokazuju jaz između javnog stava i onoga što građani govore pod velom anonimnosti. Dok zvanične strategije ministarstva prosvjete i izvještaji ispitnog centra godinama pokazuju ogromnu razliku između ocjena i znanja na eksternim testovima, ovo istraživanje nudi uvid u zbornice i učionice gdje se ocjene često “kroje” po mjeri moći, a ne znanja.

Statistika nepovjerenja: sistem u očima građana

Brojke dobijene kroz anonimnu formu su neumoljive. Na pitanje da li su ocjene u nikšićkim školama pravedne, oko 72 odsto ispitanika odgovorilo je sa „ne“ ili „uglavnom ne“. Najporazniji podatak je onaj o nezasluženim ocjenama – čak 87 odsto anketiranih tvrdi da je u njihovom okruženju neko dobio bolju ocjenu nego što zaslužuje.

Kada se analiziraju razlozi za takve povlastice, dobijamo mapu uticaja u Nikšiću:
– Poznanstvo sa nastavnikom: 62 odsto
– Porodične veze: 58 odsto
– Pritisak roditelja: 53 odsto
– Politička povezanost: 38 odsto
– Pritisak kolega i menadžmenta škole: 32 odsto

Ovi podaci jasno ukazuju da ocjena u Nikšiću nije samo pedagoška kategorija, već sredstvo socijalne trgovine.

Glas mladih: „Ne ocjenjuje se ko zna, nego ko je čiji“

Učenici i studenti su najdirektnija grupa u istraživanju. Njihova percepcija je obilježena osjećajem nepravde. Čak 90 odsto mladih smatra da se djeca uticajnih roditelja tretiraju drugačije.

„Učenica preda potpuno prazan test i dobije maksimalan broj poena jer joj je profesor stric. To je javna tajna o kojoj svi ćute“, navodi se u jednom od svjedočenja iz istraživanja.
Mladi ističu da subjektivni faktor nastavnika igra ključnu ulogu: „sve zavisi od profesora“, „kod nekih ocjena zavisi isključivo od raspoloženja“.
Jedan student sumira: „isto kao u cijelom sistemu – neko može sve, a neko ne dobije ni ono što je pošteno zaslužio“.

Roditelji smatraju da se ne ocjenjuje znanje, već “veze”

Roditelji ispitanici su iskazali najveći stepen ogorčenosti. Za njih, sistem ocjenjivanja je polje moralne korupcije.
„Ne ocjenjuje se znanje, već prijateljstva i materijalne stvari“, tvrdi jedan roditelj.

U odgovorima roditelja često se prožima osjećaj nemoći pred vještačkim „lučašima“:
„Tri učenika su identično uradila kontrolni. Jedan dobije 5, drugi 5 sa minusima, treći 4 sa minusima. Kako to objasniti djetetu?“.

Slična iskustva prožimaju se i u odgovorima drugih roditelja:
„Neko mora da zna duplo više, a neko samo da ustane kada ga prozovu i dobije peticu“.

Roditelji su navodili iskustva iz učionica svoje djece:
„Preko cijele godine učenik jedva izvlači dvojku, a na kraju mu se pokloni petica da se ne pokvari prosjek za diplomu luča“.

Najogorčeniji su oni koji su to osjetili i na “svojoj koži”:
„Smanjili su ocjenu mom djetetu da bi drugoj djeci dali petice i popunili kvote uticajnih“.

Nastavnici: pritisak kolega, roditelja i „učini mi“ mentalitet

Istraživanje portala Mladi Nikšića po prvi put donosi i brutalno iskrenu stranu zbornice. Više od 75 odsto svih ispitanika potvrdilo je da su pritisci na nastavnike svakodnevica. Pored roditelja, pojavljuje se i pritisak kolega.

„Pritisak direktora škole ili kolega na profesora da popravi ocjenu nekom učeniku je česta pojava“, navodi jedan prosvjetni radnik.
Drugi dodaje da sistem uopšte ne štiti nastavnika:
„Lakše je upisati peticu nego trpjeti svakodnevne pozive kolega ili uticajnih prijatelja porodice“.

Nastavnici se žale i na nevaspitanje i neznanje učenika:
„Pola odjeljenja realno nema znanje da pređe u sljedeći razred, ali smo prinuđeni da pišemo prolazne ocjene“.

Smatraju da “sistem” nije na njihovoj strani:
„Učenici su postali bahati jer znaju da im niko ništa ne može. Sistem štiti roditelje i djecu, a nastavnik je ostavljen na vjetrometini“.

Jedan od prosvjetnih radnika koji je popunio anonimnu anketu smatra da problem nijesu prelazne ocjene, nego petice.
„Današnji odlikaši često nemaju znanje koje odgovara ni trojki, ali kriterijumi su spušteni radi socijalnog mira“, komentariše on.

Inflacija „lučaša“ i krah kriterijuma

Oko 60 odsto ispitanika smatra da postoji ogromna inflacija petica. Diploma luča postaje „orden bez pokrića“.
„Pola škole su lučaši, a na eksternoj maturi jedva izvuku trojku. To je dokaz da ocjena u dnevniku nije realna“, navodi jedan od ispitanika.

Jedan od odgovora iz istraživanja najbolje sažima stanje:
„Ne ocjenjuje se ko zna, nego ko je čiji. Obrazovanje nam je palo na niske grane jer smo dozvolili da politika i kumstva uđu u učionice“.

Pitanje koje ostaje nakon svih ovih svjedočenja je da li je ocjena u dnevniku postala mjera znanja ili mjera moći?

Ovaj tekst je dio projekta koji finansiraju Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) i Građanska alijansa. Stavovi iznijeti u istraživanju predstavljaju isključivo percepciju ispitanika prikupljenu putem anonimne forme portala Mladi Nikšića i anketa na terenu.