Praznik posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom ,svecu za koga se vjeruje da je jedan od najvećih čudotvoraca, pravoslavne crkve proslavljaju 12 maja. Vjernici sa svih strana svijeta već 11. maja u velikom broju pristižu u jednu od načuvenijih svetinja na ovim prostorima, čekaju satima da se poklone svetim moštima a potom na porti manastira prespavaju uz molitvu i blagodarnost Svetom Vasiliju. Brojna čuda svetog oca Vasilija, naročito iscjeljenja bolesnih koja su se desila nad njegovim svetim moštima privlače pažnju i daju motiv vjernicima da sa vjerom ali i strahom pristupe i cjelivaju svetiteljeve mošti.
Poštovanje i vjeru u svetog Vasilija tog dana posebno iskazuju Nikšićani koji ovog sveca smatraju zaštitnikom svog grada. U momentima velike tuge ali isto tako velike radosti naši sugrađani uvijek hitaju u Ostrog da se pomole, zablagodare i vrate kući oplemenjeni svjtlošću i blagodaću ove svetinje.
Pitali smo naše sugrađane da li su išli nekada u manastir pješaka, šta za njih taj događaj predstavlja kao i kako se organizuju oko odlaska.
Marija i ove godine planira tradicionalni odlazak u manastir već 11. Maja.
„Godinama sa istim društvom odlazim 11. maja prije podne prema Ostrogu. Organizacija, okupljanje i čekanje u redu satima kako bi se poklonili našoj najvećoj svetinji donose osjećaj neizmjerne sreće. I ove godine planiramo naše tradicionalno okupljanje i hod prema manastiru“, rekla je Marija.
Marko se ipak odlučio na odlazak na litiju a zbog obaveza ne može poći u manastir.
„12. maja usled brojnih obaveza uvijek moram da pravim izbor između odlaska u manastir i litije kroz naš Nikšić u čast svetog Vasilija. Do sad sam uvijek išao na litiju i misim da će i ove godine biti tako“, kazao je Marko.
Aleksandar posebno pamti druženje sa prijateljima na putu do manastira pa, kako kaže ne osjeti umor.
“Isao sam par puta, sada nemam vremena. Iskustvo je prelijepo, uz druženje sa prijateljima umor se i ne osjeti. Slava našeg grada uvijek bude najljepši dan u godini u Nikšiću”, rekao je Aleksandar.
Nina ide pješke do manastira svake godine.
“Pješke idem do Manastira skoro svake godine uoči 28. avgusta (Velika Gospojina) kao i 12. maja za dan Sv. Vasilija Ostroškog cudotvorca. Obično krećem sa sestrama i drugaricama od moje kuce u Ozrinićima i stižemo za tri sata do Manastira, a nekada krecemo od Bogetića. To za mene predstavlja nešto posebno jer uvjek osjetim veliku blagodat kad se posle pređenog puta poklonimo svecu. Odlazak nikada ne planiramo, to se nekako uvijek podrazumijeva”, kaže Nina.
Ima i onih koji do sada nijesu imali priliku da pođu.
Slobodan kaže: “Nijesam do sad išao ali mi je oduvijek izgledalo kao prelijep događaj. Mislim da ću jednom sigurno ići”
Bojani nedostaje drušvo koje bi bilo raspoloženo za odlazak.
Ona kaže: Nijesam išla nikada, nekako nemam društvo za to . Voljela bih da pođem”
J.P.