U Omladinskom klubu Nikšić smatraju da su negativni demografski podaci dovoljan pokazatelj da se u gradu pod Trebjesom po pitanju poboljšanja sveukupne situacije gotovo ništa ne radi. Između dva poslednja popisa broj stanovnika smanjen je za 2.839, pa u Nikšiću prema podacima Monstata iz 2011, godine živi 72.443 stanovnika, saopšteno je za ,,Dan”.
Zabrinjava, međutim, podatak da je od tog broja svega 20,3 hiljade mladih starosne dobi od 15 do 29 godina. Istraživanje Omladinskog kluba svjedoči i da će u periodu koji slijedi i taj broj biti drastično smanjen. Predsjednik Omladinskog kluba Miroslav Stanišić kaže da su omladinci od maja do juna prošle godine radili anketu koja je obuhvatila 500 mladih starosti od 15 do 30 godina. Od tog broja 42,7 odsto ispitanika izjasnilo se da svoju budućnost ne vidi u rodnom gradu, dok će 36,2 odsto možda ostati dalje da živi u Nikšiću. Od ankete do danas, kaže Stanišić, pratili su razvoj situacije, ali ni ti podaci nijesu ohrabrujući.
,,Prema podacima Monstata od januara do decembra prošle godine iz Nikšića su se odselile 453 osobe, a dobili mo 241 novog stanovnika. Računica govori da smo ostali bez 212 sugrađana, ali to ne odslikava pravo stanje stvari. Naši podaci pokazuju da je broj odseljenih mnogo veći, posebno mladih“, tvrdi Stanišić.
On svoju tvrdnju temelji na činjenici da se veliki broj studenata iz Nikšića školuje u drugim gradovima gdje ostaju mjesecima, godinama, a nerijetko i zauvijek. Tu je i određen broj radnika koji su posao našli u nekoj drugoj opštini, žive u Nikšiću ali da bi sebi olakšali razmišljaju da promijene i mjesto stanovanja. Stanišić kao razloge za to vidi činjenicu da Nikšić još uvijek prolazi kroz tranziciju započetu u prošlom vijeku.
,,Zatvorena radna mjesta posebno u metalskom kompleksu, privatizacije i socijalni programi uzrok su da grad danas živi od penzionera. Naše ankete ukazuju da je ekonomska situacija najveći problem koji su mladi prepoznali“, smatra Stanišić.
U nekadašnjoj prestonici kulture, čelika, piva i rokenrola, kaže Stanišić, većina mladih nezadovoljna je svojim statusom. Prema anketi kluba nezaposlenost je ono što najviše pogađa mlade jer se 55,2 odsto tako izjasnilo. Stanišić je naglasio da za tim slijede droga, kocka, alkohol koje je kao problem navelo 19,8 odsto anketiranih, a kao problem stanovanja navelo je 10,9 odsto ispitanika.
,,Omladinska politika mora da se mijenja iz korijena. Bitno je da se čuje glas mladih i da se on uvaži kao ravnopravan jer se radi o nama samima i mi najbolje znamo svoje potrebe. Neophodan je brži razvoj ekonomskog, kulturnog, naučnog, umjetničkog, sportskog, volonterskog, te i aktivističkog ambijenta u opštini kako bi se mladima pružila određena alternativa zbog koje odlaze u razvijene gradove“, naglašava Stanišić.
Da su uništena privreda i nemogućnost zaposlenja osnovni razlog za napuštanje grada potvrđuje i jedan od mladih radnika, rudar Slavko Lončar. On kaže da ima 42 godine i da je svoj život vezao za Nikšić jer je prije 15 godina dobio posao u Rudnicima boksita. Osnovao je porodicu i ima troje maloljetne djece. Sada je na birou rada jer je u firmu uveden stečaj.
,,Obećanja da će posla biti još uvijek me drže u ovom gradu, ali zbog porodice neću moći dugo da čekam. U okruženju ima posla za moju struku, pa ću za povratak u Boksite sačekati možda do maja,a ukoliko do tada ne bude moram otići uprkos činjenici što ću biti prinuđen da ovdje, dok se ne snađem, ostavim porodicu“, kaže Lončar, i ističe da u njegovoj rodnoj Župi većina njegovih vršnjaka razmišlja slično jer su kao i on bili vezani za rad u Boksitima.
Mnogi su, kaže Lončar, već odselili pa nezvanični podaci govore da je broj stanovnika u toj mjesnoj zajednici smanjen sa četiri na oko 3. 800 žitelja.
,,U matičnoj školi nekada je bilo 500 učenika, a sada ih je oko 350. S obzirom na sve to ne vidim ovdje budućnost moje djece, naravno ukoliko se nešto na bolje ne promijeni“, naglašava Lončar.