Nikšićani oprečno o odabiru hobija za djecu

Naši sugrađani saglasni su da je zdravo da njihova djeca imaju neki hobi. Dok jedni smatraju da treba djetetu prepustili tu odluku, drugi su mišljenja da ipak roditelj bolje zna. Imalo je i onih koji smatraju da treba tražiti mišljenje stručnog lica.

„Ja predložim, a dijete bira. Tako će biti u svemu“, kazao je za naš portal Marko.
Sugrađanka Jelena (33) je istakla da ima dijete od četiri godine i da ono trenutno ide u školicu sporta. „Trenutno je u školici sporta. U budućnosti planiram da mu predložim više opcija, pa da odabere jednu od njih“.

Dragana (28) smatra da djeca sama treba da biraju svoj hobi, kao i da roditelji ne bi trebalo mnogo da utiču na njih u odabiru. Sličnog mišljenja je i njena imenjakinja (24), „Samo dijete treba da bira hobi, ali ga obično i uprkos tome biraju roditelji“.

Naš tridesetdevetogodišnji sugrađanin je bio konkretan u odgovoru, „Dijete bira hobi, ako hoće da ga ima“.

Da svakom djetetu treba pristupiti na njemu svojstven način i u skladu sa uzrastom, mišljenja je Ivona (34). „Ja sam npr. svoju djevojčicu upisala na ples sa dvije godine, nisam je, naravno, ništa pitala. Dok sam sina upisala na fudbal, jer izrazio veliku želju, a i bio je stariji“.

Ima i onih koji odabir hobija neće prepustiti djetetu. „Samo dijete treba da bira, ali mom ću birati ja“, bila precizna naša sugrađanka. Sa ovim stavom je saglasna i njena drugarica.

Jedna od naših sagovornica danas bila je i Kristina. Ona smatra da hobi treba da odabere dijete ili da se roditelji konsultuju sa stručnim licem povodom odabira. „Mislim da je tako ispravno. Da roditelji ne bi preko svoje djece ostvarivali svoje neostvrarene želje“, istakla je ona.

Da zajedno roditelji i djeca trebaju birati hobi, mišljenja je naša sugrađanka i koreografkinja u KKC „Akord“ Tanja Čolević. „Što se me tiče nisam i ne bih tražila pomoć stručnjaka u odabiru. Nisam ni za to da se oslonimo na djecu u odabiru. Ona se često pogube ugledajući se na drugare. Prosto treba tražiti mjeru, osluškivati želje svoje djece i na neki zdrav način ga usmjeravati na ono što roditelj vidi da je pravo za njegovo dijete. To je moje mišljenje i ne mora biti ispravno“, zaključuje koreografkinja.