Nikolina Todorović: Potrudiću se dosegnem nove uspjehe iz oblasti poezije, sporta i obrazovanja

Nikolina Todorović naša mlada sugrađanka, pjesnikinja i sportiskinja rođena je 15. juna 2002. godine, završila je drugi razred gimnazije “Stojan Cerović”. Bavi se džudom od osme godine, trenira u DŽK “Onogošt”, ima preko 70 medalja sa državnih i međunarodnih takmičenja, ovogodišnja je prvakinja države (kadeti,-57kg). Nikolina je i dopisnica iz Nikšića na dječiojoj emisiji Radoznalica na Radiju Crne Gore, i član književnog kluba Poenta Poetika.

Ova svestrana mlada djevojka za naš portal govoriće o svojoj poeziji, palnovima, životu.

Od kada potiče ljubav prema poeziji?

Ljubav prema poeziji potiče još iz perioda mog djetinjstva, kada sam se divila pjesnicima i njihovoj sposobnosti da prenesu jake poruke i oslikaju dio svojih osjećanja slažući riječi u stihove i strofe, a izazivajući pri tom osjećanja i empatiju u onima koji njihova djela čitaju. U tom periodu i sama sam se oprobala u pisanju poezije, što je rezultovalo još većom ljubavlju baziranoj na osjećaju zadovoljstva i ispunjenosti prilikom stvaranja, a donekle i u širenju svojih vidika i ispitivanju sopstvenog potencijala.

 

Kad si počela da pišeš poeziju?

Počela sam da pišem u osnovnoj školi, u trećem razredu.

 

Ko je prepoznao tvoj talenat?

Moj talenat prepoznala je i nesebično ga njegovala učiteljica Biljana Miletić, ohrabrujući i podstičući me iz dana u dan da pišem poeziju.

 

Kako se zove tvoja prva pjesma?

Moja prva pjesma zove se “Mašta”, sa njom sam osvojila treće mjesto na konkursu “Radule-Željko Damjanović” za osnovce.

 

Da li je bilo još nagrada na konkursima?

Na konkursu Radule-Željko Damjanović nagrađena sam još u dva navrata; specijalnom nagradom porodice Damjanović za najelegičniji tekst i prvim mjestom za srednjoškolce. Zatim, prvo mjesto na konkursu dječije poezije “Ljudi ne pušite, jer tako zdravlje rušite”, dva puta prvo mjesto na opštinskom literarnom konkursu Crvenog krsta. Navela bih i dvostruko učešće na susretima mladih stvaralaca u Tivtu, kao i ulazak u finale festivala dječije poezije u Banja Luci i polufinale prethodne sezone online takmičenja Mili Dueli.

Da li je za mladog umjetnika značajno da je član nekog književnog kluba?

Član sam Poenta Poetike od 2016. godine. Biti dio književnog kluba koji mladim pjesnicima nudi šansu da svoju poeziju propagiraju i predstave je publici kroz brojne sadržaje koje Poenta Poetika priređuje, za mene predstavlja veliki oslonac i podsticaj. Naravno, neizmjerno je i zadovoljstvo i čar biti dio priče u kojoj se poezija njeguje, razvija i promoviše u rodnom gradu Vita Nikolića, Miladina Šobića, Dragana Radulovića i drugih velikih pjesnika.

Koju vrstu poezije pišeš?

Obzirom da sam u svijet poezije kročila sa osam godina, za sobom imam pregršt dječijih i opisnih pjesama iz ranijeg perioda. Kako odrastam i sazrijevam, mijenjaju se i teme, pa sada dominiraju pjesme sa ljubavnom i misaonom tematikom.

 

Koji je tvoj omiljeni pravac?

Nemam omiljeni pravac. Što se tiče pjesnika, izdvojila bih Žaka Prevera, zatim našeg Vita Nikolića, Desanku Maksimović, a posebno se divim stihovima kantautora Darka Rundeka i neponovljivog Miladina Šobića, čija djela smatram vanvremenskim.

Kako pronalaziš inspiaciju?

Inspiracija je svuda i rekla bih da ona pronalazi mene, a ja je samo prepoznam, prihvatim i oslikam je kroz nizove riječi, među koje ostavim po komadić svojih osjećanja i tako prvobitnu misao pretočim u pjesmu.

 

Koliko traje stvaranje jedne pjesme?

Stvaranje jedne pjesme traje onoliko koliko je potrebno da se pjesma na papiru u potpunosti poklopi sa njenom vizijom u mojoj glavi. To može biti svega par minuta inspirativne akcije koja ne zahtijeva doradu, ali nekada prosto osjećam da pjesmi nešto fali, pa je “doradim” narednog sata, dana ili čak godine- kad za to dođe pravi trenutak.

 

Da li je u planu tvoja zbirka poezije?

Zbirka poezije nije nešto što sada mogu sa sigurnošću najaviti, ali svakako da bih voljela da u skorijem periodu ona ugleda svjetlost dana.

 

Tvoji planovi za budućnost?

Planove bih sačuvala za sebe, ali svakako da ću nastaviti sa radom na sebi i potruditi se da dosegnem nove uspjehe i nagrade iz oblasti poezije, sporta i obrazovanja.

Poruka mladima.

Mladima bih poručila da svoje snove ne ostavljaju za sjutra, jer niko od nas ne zna koliko još “sjutara” ima pred sobom, već da odmah prigrle svoje ambicije, rade ono što ih ispunjava i jednostavno da uživaju u životu. Da u svakoj situaciji pronađu nešto pozitivno i poučno, da se bave sportom i stvaraju djela i rezultate koji će ih sačuvati od zaborava i učiniti njihove najbliže ponosnim i da budu, prosto, najbolja verzija sebe.

Šta za tebe znači Nikšić?

Nikšić je prije svega moj rodni grad, za koji me veže najviše uspomena iz cijeloga života i grad u koji se sa najvećom radošću vraćam nakon svakog putovanja, znajući da me u njemu čekaju draga mjesta i još draži ljudi.