Nikola Mijušković: “Sportski psiholog ukazuje sportisti da je neuspjeh korijen svakog novog uspjeha”

Istraživanja pokazuju, a sportska praksa potvrđuje da su psihološke vještine faktor od koga u najvećoj mjeri zavisi da li će sportista ostvariti i iskoristiti sve svoje potencijale. U svijetu, naročito u vrhunskom sportu, sportski psiholog je neizostavan dio tima koji brine o sportistima ili ekipi. Kod nas, međutim, takva praksa je prije sporadična, nego što je pravilo.

Mladi Nikšićanin Nikola Mijušković, magistar sportske psihologije, smatra sportsku psihologiju kao jedan vrlo važan faktor kolektivnog i individualnog uspjeha u sportu. Pitali smo ga zašto se odlučio za profesiju sportskog psihologa i šta ona predstavlja.

Koliko dugo se baviš sportskom psihologijom?

Već pet godina je prošlo od momenta kada se intenzivirala moja potreba da dajem doprinos unutar sportske psiohologije. Taj inicijalni momenat je bila magistarska teza „Analiza motiva postignuća kod crnogorskih sportista“. Od tog momenta klupko je počelo da se odmotava i prešao sam veliki broj značajnih koraka, upoznao mnogo mladih sportista i imao priliku da sa njima podijelim svoja znanja.

Šta predstavlja zanimanje sportski psiholog?

Za sportsku psihologiju možemo reći da predstavlja upotrebu znanja iz opšte psihologije na oblast sporta. Često volim da kažem da je sportska psihologija savršen uzorak opšte psihologije jer se bavi uglavnom zdravljem, takmičenjem sa samim sobom i motivacijom da iz dana u dan tragamo za najboljom verzijom sebe.

Sportski psiholog pomaže sportistima u njihovim svakodnevnim izazovima. Iako na prvi pogled može izgledati da se sportski psiholog bavi samo mentalnom sferom sportiste, istina je zapravo drugačija. Sportski psiholog ukazuje na značaj i svih ostalih komponenti sportskog procesa, motivišući pojedinca da zauzme optimalan stav i izgradi karakter koji će omogućiti pobjede na svim životnim poljima.

Zašto si se odlučio za ovu profesiju? Šta te je njoj privuklo?

Izbor u suštini nije bio previše težak. Sport je nešto što živim od kako znam za sebe, a psihologija je moja velika profesionalna ljubav i nešto u čemu vidim sebe i svoju budućnost. Tako je sportska psihologija idealan spoj i nešto što me uvijek podsjeća da je rijedak ali i beskrajno vrijedan dar baviti se nečim što istinski voliš.

U današnje vrijeme u SAD svaki sportski tim ima vlastitog psihologa. Kakva je situacija po tom pitanju u Crnoj Gori?

Jedna od osnovnih razlika modernih, razvijenih društava i ovog u kojem mi živimo jeste kolektivna svijest kada su u pitanju načini na koje rješavamo svoje probleme. Na zapadu je potpuno regularno da svako ima osobu sa kojom će podijeliti svoje probleme, nekoga ko će mu pomoći u rješavanju dilema i nekoga ko će zauzeti ulogu mentalnog trenera. Kod nas smo često svi svoji psiholozi, što uglavnom nije ispravno, jer smo u sagledavanju sebe dominantno subjektivni. Možda je najgore to što se sportska psihologija sistemski ne praktikuje kod nas, pa tako ne postoji niti jedna reprezentacija ili profesionalni klub koji u svom stručnom štabu ima psihologa. Sve se svodi na individualne pokušaje onih koji prepoznaju korist od takvog rada. Ostaje ipak nada da će se u budućnosti stvari mijenjati na bolje, a da će predan i kvalitetan rad sportskih psihologa biti osnovna preporuka.

Kakvu vrstu pomoći pružaš kao sportski psiholog?

Spektar djelovanja sportskog psihologa je zaista širok. Ako uzmemo u obzir najčešće probleme koji se sreću u praksi, uglavnom je to rad na sticanju samopouzdanja mladih sportista i motivacija da budu posvećeniji treningu i da nauče da se igraju sa sopstvenim limitima.

Nažalost, živimo u sredini gdje postoji pogrešna kultura sagledavanja poraza, pa je zadatak sportskog psihologa da razbija mit o porazu i ukaže sportisti da je neuspjeh korijen svakog novog, istinskog uspjeha. Pritisci sa kojima se mladi ljudi nose, ponekad prevazilaze njihove kapacitete, pa je zadatak psihologa da podsjeti sportistu da je svaki sport zapravo igra i da pobjeđuje onaj koji se ljepše i bolje igra. Baš kao što je svaki sportista nepodložan formulama i priča je za sebe, tako i psiholozi imaju svoje metode rada, shodno potrebama sportista.

Za sebe mogu reći da mi je jedan od najvažnijih ciljeva doprinos kreiranju sportskog ambijenta koji će biti postavljen na ispravnim rezonima i koji će omogućiti produkciju većeg broja šampionskih generacija, kakve smo imali u prošlosti, kada su dominante vrijednosti bile ispravnije u odnosu na trenutne.

Kakva je po tvom mišljenju uloga sportskog psihologa u uspješnom funkcionisanju sportskih timova i sportista pojedinačno?

Teorijski gledano, sportska psihologija je vrlo važan faktor kolektivnog i individualnog uspjeha u sportu. Praksa u CG još uvijek to treba da pokaže. Vjerujem da neće zvučati neskromno kada kažem da će u budućnosti sportska psihologija biti esencijalna nauka opšteg razvoja sporta. To kažem jer je ljudski um nešto gdje ima najviše neotkrivenog prostora za napredak u sportu i smatram da je to resurs koji se nikada neće iscrpjeti. Kondiciona priprema, pravilna ishrana i suplementacija su segmenti sporta koji dobro istraženi, a sportska psihologija je tek sada u usponu i možemo očekivati značajan doprinos koji će se dešavati u kontinuitetu.

Koji je najveći izazov do sada u tvojoj karijeri?

Bez dileme, najveći izazov u karijeri je bio odabrati sportsku psihologiju i istrajati u borbi, imajući u vidu da je interesovanje za tu nauku u nacionalnim sportskim politikama praktično nepostojeće. Drugim riječima, najveći izazov je bio odabrati ljubav prema sportu i psihologiji u odnosu na novac koji bi mogao donijeti angažman unutar neke druge psihološke discipline.

Koje uspjehe bi ti izdvojio iz dosadašnje karijere?

Najveći uspjeh u mojoj karijeri do sada je to što je sportska psihologija kao nauka u Crnoj Gori zaživjela, dobrim dijelom zbog mog kontinuiranog rada unutar te oblasti, jer je vrlo malo pojedinaca koje mogu nazvati kolegama kada je riječ o ulozi sportskog psihologa. Sve je više medija koji se interesuju za ovu problematiku, pojedinaca unutar sporta, a u poslednjih pola godine nauka je promovisana kroz seriju mojih predavanja u Budvi (gdje je ulogu domaćina imao Košarkaški klub Orion) i na najvećem košarkaškom kampu u državi, koji se tradicionalno održava u Kolašinu.

Šta te najviše motiviše u poslu?

U poslu me najviše motiviše osmijeh na licu svog klijenta. Onaj trenutak kada shvatite da se u nečijoj glavi, ali i srcu dogodila pozitivna promjena, a da ona ima korijen u vašim riječima. Vrlo je lijep osjećaj kada pomognete nekom ko vam je ukazao povjerenje onda kada mu nije bilo lako, uprkos svim predrasudama i stereotipijama koje prate rad psihologa, pa čak i onih koji djeluju u sportu.

Čime voliš da se baviš u slobodno vrijeme?

U suštini, kada se bavite poslom koji volite, teško diferencirate vrijeme na obaveze i ono koje je slobodno. Ipak, mogu istaći da to vrijeme koje ne provodim u poslu obično bude u znaku direktnog i indirektnog konzumiranja sporta, druženja sa djevojkom i drugim dragim ljudima, čitanja neke zanimljive literature. Moram da napomenem i to da poslednjih par godina vodim svoj blog https://nikolicablog.wordpress.com/, gdje pokušavam ispoljiti književnika u sebi.

Koja su tvoja omiljena mjesta u Nikšiću?

Generalno, jako volim ovaj grad, jer tu sam se rodio, školovao i stekao sve svoje prijatelje. Volio bih da je bogatiji sadržajima za mlade ljude, pa da odgovor na to pitanje bude kompleksniji. Ne volim davati kurtoazne i šablonske odgovore, pa ću navesti jedno, apsolutno-omiljeno mjesto u Nikšiću. Riječ je o našem gradskom stadionu, domu fudbalera i navijača Sutjeske. Svi koji me poznaju, znaju daprema Sutjesci gajim jako duboke emocije i da na stadionu, u ulozi posmatrača, pronalazim neki svoj duhovni mir.

Šta bi poručio čitaocima portala Mladi Nikšića?

Čitaocima portala Mladi Nikšića bih poručio da prije svega, vode računa o svom zdravlju, kako fizičkom tako i mentalnom. Takođe, da svoje dragocjeno vrijeme ispunjvaju kvalitetnim sadržajima i da vode računa o prioritetima koje postavljaju u životu. Kao psiholog, uvijek imam želju da utičem na druge ljude, da zajedno širimo pozitivnu energiju i kreiramo bolji ambijent u kojem će odrastati sadašnje i neke nove generacije.

Dodao bih na kraju da ako neko želi savjet može se obratiti putem fb: https://www.facebook.com/sportski.psiholog.5?fref=ts ili na mejl sportskipsiholog88@gmail.com