Nikola Joković: Nikšić je ono što nikad neću moći da napuštim

Nikola Joković, pjesnik, profesor, konobar, naš sugrađanin, rođen 16. 07. 1994. u Nikšiću, završio je Filozofski fakultet odsjek za Filosofiju, gdje je stekao zvanje profesora Filosofije. Trenutno je na stručnom osposobljavanju, kao profesor pripravnik u Gimnaziji Slobodan Škerović, u Podgorici, a pored ovog posla radi kao šanker, konobar.

U ovom intervju Nikola će nas upoznati sa nekim svojim „sitnica” iz života, mislima, planovima.

Od kuda ljubav prema poeziji?

Ljubav prema poeziji se razvila jos kroz rane srednjoškolske dane. Nekad sam to doživljavao kao igru riječi, danas kao nesto što može izvrišiti direktan uticaj, i možda upravo od vas iznjedriti kvalitetnog poetu.

Od kada pišeš poeziju?

Precizno ne mogu reći od kada, ali prvi radovi su nastali negdje u mojim 15- im – 16-im godinama.

Da li imaš uzora?

Uzor bi mi mogao biti Bodler, ali ne i stilski. Simbolizam kao pravac me je uvijek impresionirao. Njegova mistična djela, su me uvijek fascinirala. Ta bliskost između života i smrti, ljubavi i mržnje, demonskog i andjeskom, toliko je blizu, čak msilim da se te najveće sile u njegovim djelima faktički konstantno sudaraju.

Koji ti je pravac najomiljeniji?

Kao pravac bih opet izdovijo simbolizam, zbogstvari gore navedenih.

 

Koju vrstu poezije pišeš?

Ne bih mogao odrediti vrstu, ni stil, moji radovi su uvijek okrenuti egzistencijalistički, utemeljeni na religioznim vrijednostima, političkom zbivanju, naravno, ljubav prema ženi, koja je presudna.

Da li si član nekog književnog kluba?

Član nisam nijednog knjizevnog kluba, jer jednostavno nemam komunikaciju sa osobama koji imaju slične afinitete.

Kakvo je po tvom mišljenju stanje na književnoj sceni Crne Gore?

Iskreno, ne pratim našu književnu scenu. Ne zbog toga što je smatram lošom, već jednostavno jos uvijek se nisam u to upuštao.

Tvoji planovi, da li je na pomolu zbirka poezije?

Mislim, da moj prethodni odgovor daje bolje objašnjenje.

Nadam se da ce doći i vrijeme za to. Jer ono sto ostavite na papiru, produžava vaš život, koliko god bio dug ili kratak.

Imaš li vremena za druge hobije?

Volim da slušam klasičnu muziku u slobodno virjeme. Mislim da moje razumjevanje te uzvišene umjetnosti je amatersko, ali prija mom uhu. Ako bih mogao izdvojiti hobi, to bi bilo citanje svakojake literature. Što je šire obrazovanje, to su širi horizonti u vašem poimanju ovog čudensog svijeta.

Poruka mladima.

Izgradite svoje autentično mišljenje, ne prihvatajte autoritete, budite svoji i svačiji. Prihvatajte prave vrijednosti, koliko god da vrijeme nije za to. Kada materijalizam nadvlada našu duhovnu stranu, zadovoljstvo možete kupiti novcem, sreću nećete nikada.

Šta za tebe znači Nikšić?

Za mene Nikšić znači sve ono što nikada neću moći da napuštim.

Jedna od Nikolinih pjesama:

Ruža

Rumenilo, koje li si boje,

Imaš li za mene blijedog

malo volje,

Ne moras šuno, samo

boju u lice mi daj,

Ružo moja, cvijetu

mladosti, ne uveni.

U meni porađaš pupoljak,

bezbrižnost mi

daješ,

Kad na tvoju boju ja sam

ljubomoran, da l’ se

onda kaješ,

Što osvježivač na mom

licu bora ti si,

Rumenilo, crvene si

boje, od umjetnosti veća

si.

Polažeš u meni mir,

mene braniš trnjem,

Ja opet imam poriv za

tom čudesnom aromom,

Nemam za te primjedbe,

niti žal’ za bolom,

Od prevare do prevare, i

istinom golom,

rumenilo, ružo moja,

najljepši mirisu.