Kada profesionalni sportista ima dvadeset dvije godine, obično se kaže: “mlad je, ima vremena za njega”. Član nikšićkog Akademika i crnogorski džudo reprezentativac, iako mlad, iza sebe ima respektabilnu karijeru, prožetu mnogobrojnim domaćim i inostranim trofejima. Nema sumnje da će, ovaj nadasve skromni i nenametljivi mladić biti još dugo godina perjanica crnogorskog, zašto ne reći evropskog i svjetskog džudo sporta, jer uspio je ono što mnogima prije njega nije pošlo za rukom – živi svoj san (plasman na Olimpijske igre u Rio de Žaneiru) koji bi, ubrzo, trebao da postane realnost.

Ekskluzivno za portal Mladi Nikšića Nikola, koji je prošle godine proglašen za najboljeg sportistu Nikšića, govori o počecima svoje džudo karijere, trofejima, medaljama, putovanjima, odricanjima i razočarenjima, kojih je, u njegovom slučaju bilo jako malo.

Prije mjesec dana dobio si stipendiju Crnogorskog Olimpijskog Komiteta, koliko je ona značajna ka ostvarenju konačnog cilja – ispunjavanja olimpijske norme, i koliko ti znači podrška čelnih ljudi COK?

 Podrška čelnih ljudi iz COK-a mi znači mnogo, jer već dugo godina, od kada sam poceo da pravim rezultate, su uz mene,  na čelu sa predsjednikom Dušanom Simonovićem. Stipendija mi je jako značajna za moje poboljšanje, što se tiče nekih sredstava za oporavak, kao i medicinske potrebe.  Stipendija važi do Olimpijskih Igara u Riu.

Još jedan izvanredan rezultat na velikom takmičenju je iza tebe, na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu ostavio si odličan utisak?

Zaista izvanredan, jer sam dobio olimpijskog šampiona , predstavnika Rusije, svi znamo da je Rusija velesila, što se tiče borilačkih sportova, i džudo sporta uopšte. Imao sam dvije pobjede i  poraz od Koreanca, koji se poslije okitio broznom. Moram da napomenem  da sam prvo kolo tukao takođe velikog takmičara Kubanca, koji je već duboko “u normi” i aktuelni je šampion Panameričkih Igara. Ovo mi daje vjetar u leđa da nastavim ovako i da sakupljam bodove za OI u Riu.

Prije toga, blistao si i na Igrama malih zemalja, kasnije i u Bakuu, da li su naporni treninzi objašnjenje za sjajne rezultate, ili se jednostavno sve “poklopilo”?

U džudou ništa ne može da se poklopi tako lako, jednostavno moraš biti spreman za svako takmićenje, treninzi su mnogo naporni, treba dosta toga da se zapostavi kako bi bio uspješan i pravio velike rezultate. Na Igrama malih zemalja sam bio zlatni, to mi je već drugo zlato, u Bakuu sam blistao sa tri pobjede i dva poraza, zauzeo sedmo mjesto, što se bodovalo kao prvenstvo Evrope. Treba biti uporan i mnogo trenirati, jer konkurencija je jaka, posebno ova, pred olimpijska  godina, kada svi jure za bodovima.

Kako komentarišeš uspjehe tvojih klupskih kolega i koleginica koji svojim rezultatima potvrđuju da je Akademik “fabrika šampiona”?

Akademik je uvijek bio rasadnik talenata i velikih šampiona.  Kvalitetno radi, na čelu sa trenerom koji predvodi seniorsku ekipu Draganom Šćepanovićem, sa  mlađom ekipom rade  Dragana Živković i Marinko Đurđevac. Svi zajedno treniramo, pomažemo jedni drugima i pravimo rezultate. Mnogo toga sam naučio i od mog klupskog kolege, vicešampiona svijeta, Srđana Mrvaljevića, sa kojim već  nekoliko godina radim međunarodna takmičenja i pripreme. Svima u sali je uvijek spreman da da koristan savjet i uvijek je dobrodošao.

11168398_867945359909932_1349547142042407445_n

Džudisti često u prvi plan ističu ulogu trenera, znamo da je uloga Dragana Šćepanovića u tvojim uspjesima ogromna, kako bi opisao vaš odnos?

Uloga trenera je mnogo značajna, jer trener je taj koji analizira takmičara, pravi taktiku protiv  njega. On djeluje na psihu svog takmičara, sa kojim godinama radi i najbolje zna šta mu treba. Imamo odličan odnos, kakav svaki takmičar i  trener treba da imaju.  Uz mene je i Drago Musić, kondicioni trener, sa kojim treniram svakog jutra, moram da kažem da sam se mnogo popravio sto se tiče izdržljivosti  kondicione spremnosti, mnogo mi prijaju njegovi treninzi, jer su veoma kvalitetni, što se pokazalo rezultatima koje pravim na takmičenjima.

Da li ćeš mijenjati kategoriju ili ostaješ u tvojoj?

Prije godinu i  po dana sam prešao iz 66 kg  u kategoriju do  73 kg , jer nijesam više mogao da mučim organizam. Skidao sam po 5-6 kg za svako takmičenje, tako da sam se odlučio za ovu kategoriju i  za sada sam se ustalio i ne planiram da je mijenjam do kraja ovog olimpijskog ciklusa.

Kako se javilo interesovanje za džudo, kad si počeo da treniraš i da li si se oprobao u nekom drugom sportu?

Bio sam trinaestogodišnjak kad sam se pojavio u džudo sportu, to je moj prvi sport , za neki drugi nijesam imao  intersovanja, možda malo za fudbal. Ovaj sport sam izabrao jer želim da svojim rezultatima i sjutra  nekim velikim uspijehom dignem ovaj spor na veći nivo u Crnoj Gori tako, i da svoju državu predstavim na velikim takmičenjima kao sto su Olimpijske igre, Svjetska i Evropska prvenstva. 

Sjećaš li se prvog trenera i treninga?

Naravno da se sjećam,  uvijek ću pamtiti  prvi trening. Kad sam ušao u salu, nijesam znao padove , tehnike i ostale bitne stvari u ovom sportu, bio sam klinac, zagrižen za džudo, želio što prije sve da naučim,  da budem dobar od malih nogu. Prvi treneri bili su mi Marinko Đurđevac i Nail Banda.

Da li si nekad, nakon povrede ili nešto slabijeg rezultata razmišljao o tome da napustiš džudo?

Imao sam nekolike povrede, rame mi je “iskočilo” prošle godine, pa “iskakanje” lakta , drugog lakta, pa povreda ove godine… Poslije svake povrede sam izlazio jači i bolji.  Poslije povrede ramena i  pola godine pauze  sam izašao najjači, osvojivši Evropski kup za seniore u Beogradu, titulu vicešampiona Evrope za mlađe seniore u Vroclavu. Proglašen sam za najboljeg sportistu Crne Gore i Opštine Nikšić za 2014. godinu. Za mene je ta godina posebna, samo ja znam kroz šta sam sve prošao, a to je zato što sam  psihički jak i istrajan do kraja u svojim ciljevima. Dolazilo mi je nekad u podsvjesti da napustim kad mi je bilo teško , dok sam prolazio kroz teške trenutke, posebno dok sam imao povrede, ali sam sebi rekao: Dao sam džudou nekolike povrede, zato sam dužan da mu to vratim!

Džudo je sport koji se preporučuje djeci najmlađeg uzrasta, zbog usavršavanja, prije svega, koordinacije. Koje je po tebi pravo vrijeme za početak bavljenja ovim sportom?

Po meni je pravo vrijeme da se djeca u uzrastu od 6-7 godina počnu baviti džudoom. Ove godine ga je UNESCO proglasio naboljim sportom od 6-22 godine. Taj  podatak najbolje pokazuje da je džudo najbolji sport kojim čovjek može da se bavi, da izgradi sebe kao ličnost, u fizičkom i psihičkom smislu.

Tvoj mlađi brat Marko važi za jednog od najvećih mladih talenata, koliko mu pomažeš u treninzima i savjetima?

Marko je krenuo mojim stopama, već iza sebe ima zapažene rezultate. Ove godine bio je prvak države u  kadetima, juniorima i seniorima. Prvak Balkana je u konkurenciji  starijih pionira, broznazi u konkurenciji kadeta. Voli džudo, prati sve svjetske džudiste, a od mene uvijek dobije korisan savjet prije takmicenja. Uz pravi rad i trud za koju godinu može ponoviti sve moje uspjehe.

 

Koliko je teško uskladiti takmičenja, treninge, pripreme sa obavezama na fakultetu, pošto znamo da si student na fakultetu UDG?

Mnogo je tesko biti dobar i uspjesan sportista, a istovremeno i dobar student. Zapostavio sam trenutno obaveze na fakultetu, nadam se da cu sve stići da uskladim sa sportom. Izlaze mi u susret sa UDG-a , tako da sam im zahvalan što imaju razumijevanja za mene.

Iako važiš za izuzetno stabilnu ličnost, oličenje sportiste koji nije sklon incidentima, da li je nekad bilo prilike da svoju vještinu primijeniš van tatamija?

Nije nikada bilo van tatamija, posvećen sam sportu i svojim obavezama, treninzima.  Inace izbjegavam izlazak u grad, na mjesta na kojima  može da se desi bilo kakav incident, jer to vrhunskom sportisti,  koji želi da pravi velike uspjehe, uopšte ne treba.

Kažu da si izvanredno upućen u dešavanja na evropskoj i svjetskoj džudo sceni, pa možeš li našim čitaocima objasniti koje su to zemlje koje drže primat u takmičarskim uspjesima i organizaciji ?

Izdvojio bih nekoliko, prije svega Japan, Koreja, Rusija, Gruzija, Francuska, Njemačka, Azerbejdžan, Izrael…U ovim državama je džudo najpopularniji sport.

Stigneš li, u pauzi imeđu takmičenja i treninga, da izlaziš i družeš se, kao što to radi većina tvojih vršnjaka?

Ima dana kad ne mogu zbog napornih treninga i takmičenja, ali nađe se vremena i za druženje sa prijateljima. 

Uvijek si u prvi plan isticao podršku porodice. Koliko je ona zaista važna i da li je i Akademik na neki način tvoja “porodica”?

Uvijek cu istaći u prvi plan svoju porodicu, jer su mi oni najveća podrska u životu, Akademik je to na neki način, ali ga ne mogu uporediti sa svojom porodicom,  porodica mi može biti samo iz kuće.

 

Ko je Nikola Gušić van tatamija, imaš li neki hobi?

Normalan momak, koji voli druženja i upoznavanja sa ljudima, nemam baš neki hobi koji bih posebno izdvojio, volim sve da probam, da potrosim vrijeme na kvalitetan način. Kada imam više slobodnog vremena pretežno volim šetnju sa psom, jer se tada osjećam potpuno relaksirano.

 

Pred važna takmičenja sportisti mir i motivaciju traže u odgovarajućoj literaturi, koju bi knjigu preporučio našim čitaocima?

To je veoma bitno svakom  sportisti, pa i meni prije važnog takmičenja. Moja preporuka je  “Moć Podsvesti”.

Iako si veoma mlad imao si priliku da proputuješ gotovo “pola svijeta”, koja je država ostavila poseban utisak na tebe?

Proputovao sam dosta država, a na mene su Japan i Luskemburg ostavili poseban utisak.

Pripadnice ljepšeg pola posebno zanima da li imaš djevojku?

Trenutno sam slobodan.

Najdraža pobjeda i najteži poraz u karijeri?

Djelimično sam odgovorio na to, a nadam se da će biti još velikih i meni dragih trijumfa. Što se tiče teških poraza, nije ih bilo mnogo, jako sam izdržljiv i teško padam.

Koji je to moto ili citat koji te pokreće, ne samo u sportu, već i u životu?

“Da bi se uspjelo neophodna je disciplina. Redovitost, iskrenost i istrajnost ce vas dovesti do uspjeha”. “Vjera, nada i upornost su ključ uspjeha”.

 

Da li si imao ili imaš sportskog uzora, nekog čije bi rezultate volio da dostigneš i prestigneš?

Nemam uzora, želim da dostignem što sam sebi zacrtao,  što bih volio da napravim u životu.

Šta za tebe predstavlja Nikšić?

Nikšić je moj grad u kome sam rođen, u kome živim. Uvijek ga smatram za najljepši.

Pratiš li portal Mladi Nikšića, koji u skladu sa svojim nazivom, pomno prati tvoje uspjehe i svih naših mladih sugrađana, ne samo iz sporta?

Naravno da pratim, drago mi je da postoji ovakav portal koji prati i promovise naše sportiste i  ostale mlade i uspješne sugrađane. Svi mi treba da Nikšić kao grad promovišemo na najbolji mogući način. 

Poruka za kraj čitaocima našeg portala?

Talentovana smo nacija, svi imaju šansu za uspjeh u sportu. Neophodno je mnogo odricanja i rada i uspjeh neće izostati.

Z.N.