Po ugledu na Jeloustoun, Njemci su još pred kraj 19. vijeka odlučili da savršeno prirodno okruženje alpskih proplanaka zaštite, učinivši ga prvim ovakvim predjelom u Evropi.

I danas posle gotovo 150 godina priroda se još uvijek oporavlja od štete nanijete joj do tada.

Iako je pionirski čin da se područje proglasi zaštićenim vrijedan svake pohvale, za neke vrste je on došao prekasno.

Većina džinovskih ariša upotrebljena je da se izgrade platforme oko živopisnog jezera Štarnberger, dok su borovi i mirisne limbe korišćeni za ogrijev i drvnu građu.
Do trenutka stupanja zaštite na snagu već je u nepovrat otišla trećina možda i najljepše alpske šume.
Slično su prošle i divlje zvijeri. Naime, sve životinje koje su smatrane opasnim besomučno su lovljene. Poslednji medvjed ustrijeljen je 1835. godine, poslednji vuk sledeće godine dok je poslednji let bradana tragično okončan 1855. Prelijepo planinsko cvijeće lokalno stanovništo je koristilo za različite svetkovine i proslave i dovelo ga na granicu uništenja. Vremenom, svijest o važnosti očuvanja prirode nastavlja da raste, pa se područje zaštite proširuje sve dok ne postane nacionalni park veličine 210 km2, posle čitavog vijeka, tačnije 1978.
Posle decenija najrigoroznije zaštite područje se polako oporavlja. Šumama je omogućeno da se prirodno razvijaju, zabranjen je svaki oblik sječe,čak i uklanjanje oborenih stabala.
Kontroliše se broj divljih životinja kako bi se spriječio njihov nepovoljan uticaj na biljni svijet.
Posle toliko vremena priroda se jeste donekle oporavila, ali taj proces je tek započeo.
Uz djelove oko najviših vrhova okolnih planina na kojima se održala stara vegetacija (bor, omorika, bukva i ariš) područje ponovo podsjeća na bajkovite alpske proplanke kakve svi zamišljamo.
Crkva svetog apostola Vartolomeja smještena je uz obalu jezera Kenigze i ušuškana mješovitim alpskim šumama.
Ova stara bogomolja ostala je kao jedini podsjetnik da je čovjek nekada gospodario ovim terenima koje priroda polako preuzima pod svoje.
Dokaz je i prvi let bradana zabilježen ovdje u poslednjih 150 godina. Na povratak divljih zvijeri još uvijek se čeka.
Nema sumnje da je Nacionalni park Berhtsgaden jedan od najljepših u Evropi.
Prelijepa alpska priroda, savršeno uređene staze, živopisna jezerca i planinski proplanci raj su za ljubitelje prirode.
Ali na primjeru ovog parka možemo vidjeti da uprkos svim mjerama za zaštitu i oporavak prirode,period od nekoliko vjekova još uvek nije dovoljan da se ona oporavi.
Sa druge strane, za njeno uništenje često je dovoljan „treptaj oka“.
Izvor: zanimljivageografija.rs