Ernest Bloh, njemački filozof, umro je na današnji dan, 04. avgusta 1977. godine, jedan od najznačajnijih marksista 20. vijeka.

Završio je studije filozofije, fizike i muzike i doktorirao u Vircburgu, a univerzitetsku karijeru je počeo 1918. u Lajpcigu. Poslije dolaska nacista na vlast 1933. izbjegao je iz Njemačke i u emigraciji u Švajcarskoj, potom u SAD, bio jedan od najistaknutijih antifašista. Predavao je filozofiju na Univerziteta u Lajpcigu od 1948. do 1957., kada su mu vlasti Istočne Njemačke zabranile rad zbog kritičnosti u pogledu razvoja marksističke misli u toj zemlji, čime je navukao na sebe gnjev najviših komunističkih funkcionera. Poslije prelaska u Zapadnu NJemačku 1961. godine odmah je postao profesor na Univerzitetu u Tibingenu.

Djela: “Duh utopije”, “Tomas Mincer kao teolog revolucije”, “Tragovi”, “Nasljeđe ovog vremena”, “Sloboda i poredak”, “Subjekt-objekt” (monografija o Hegelu), “Princip nade” (tri knjige), “Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo”, “Tibingenski uvod u filozofiju”.