10. marta 1880. godine je rođen srpski pjesnik i rodoljub, jedan je književnika sa najkontraverznijim statusom i biografijom Vladislav Petković Dis.

Rođen je u Zablaću gdje postoji njegova rodna kuća. Roditelji su mu bili Dimitrije i Marija. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu i prvih šest razreda gimnazije u Čačku. Dis je bio sasvim osrednji đak, ali je u sedmom razredu gimnazije u Čačku napisao svoju prvu pjesmu „Na prozoru sveća gori“ i to na njemačkom jeziku koji jedva da je sricao.
Dva puta je bezuspješno pokušavao da položi maturu. Kada ni drugi put nije položio, ovog puta u Zaječaru, on je predsjednika komisije, Vukašina Veizovića, pozvao na čast:
– Dozvolite da popijemo po čašu piva. Ja se ne ljutim, pravedno ste me oborili. Ali to nas ne čini neprijateljima. Ja čašćavam…
Radio je kao učitelj i carinski službenik. Kasnije, bio je izvještač sa fronta u Balkanskim ratovima. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, preživeo je povlačenje preko Albanije, odakle je prebačen na Krf, a zatim transportovan u Francusku gdje piše svoju posljednju zbirku pjesama “Nedovršene pjesme”. Pri povratku u Grčku brod na kome je plovio presrijeće i potapa njemačka podmornica kod Krfa. Dis gine na licu mjesta, a mnoga njegova djela su potonula zajedno sa njim.
Od svojih savremenika bio je loše ocijenjen, ali je zato slavu doživio od nasljednika, kada je tridesetih glorifikovan i čak proglašen za najboljeg pjesnika moderne, što je bila druga krajnost. Međutim, tek šezdesetih doživljava punu satisfakciju, svrstavaju ga odmah iza Dučića i Rakića.