Na današnji dan

Danski književnik, poznatiji kao pisac bajki, Hans Kristijan Andersen umro je četvrtog avgusta 1875. godine u Kopenhagenu.

Otac mu je bio obućar, sanjalica koji je više volio umjetnost nego zanat, a majka nepismena domaćica. Školovao se neredovno.
U Kopenhagen je otišao bez para, u potrazi za poslom, ali se tamo nije proslavio jer je bio loš glumac, plesač i pjevač. Međutim, iako je bio čudan po izgledu i ponašanju, posjedovao je jedinstveni šarm, pa je pridobio simpatije mnogih bogatih porodica, prije svih porodice Kolin, naročito Džonsa Kolina koji je bio njegov mecena i mnogo mu pomogao. Ostatak porodice je bio loš prema njemu, naročito Edvard Kolin. Smatra se da je Edvard bio ljubav njegovog života, ali kako mu ovaj nije uzvratio ljubav, u mnogim bajkama pominje se kao negativan lik.
Godine 1828. Andersen je završio gimnaziju i upisao se na univerzitet. Njegovo prvo djelo „Put pješke od Holmenskog kanala do istorijskog kraja Amagera“, objavljeno 1829. godine slabo je prihvaćeno, ali mu je omogućilo put u Njemačku i Italiju, koji je imao veliki značaj za njegov dalji rad. Prilikom posjete Velikoj Britaniji bio je gost Čarlsa Dikensa kom se on nije dopao jer je bio feminiziran, sitničav, samoljubiv i hipohondrik.
Zatim je počeo da piše romane, putopise, drame, autobiografije i poeziju. Njegov sljedeći roman „Improvizator“ je veoma dobro prihvaćen. Slijede romani „O. T.“ i „Samo guslač“ koji su bili slabi.
Od 1835. godine pa sve do smrti u malim svicima je pisao „Priče i zgode“, koje su vremenom postigle veliki uspjeh.
Andersen je u svoje bajke unosio mnoge likove iz svog života. Tako je Palčica i princeza iz bajke „Princeza na zrnu graška“ u stvari Henrieta, kći admirala Vulfa, a u priči „Zaručnici“ se javlja Riborga Voigtova, u koju je pisac dugo bio zaljubljen.
Andersen je, osim tipičnih životinja koje su do tada bile likovi u bajkama, uveo i neke druge. Tako se javljaju bajke „Sretna porodica“ – puževi, „Klin čorba“ – miševi, „Rode“, „Ružno pače“ – labudovi i patke i mnoge druge. On je uviđao sličnost pojedinih životinja sa ljudima i o njima je pisao baš onako kakve one jesu u stvarnosti. U svoje bajke je uveo i biljke, uvidjevši i njihovu sličnost sa ljudima prema boji, cvijetu, držanju i slično.
Treba spomenuti i bajke „Cvijeće male Ide“, „Porodica iz susjedstva“ i „Puž i ružin grm“ u kojima se javlja ružin grm. Andersen je oživljavao i mnoge predmete: igračke, figure, stare kuće, svakodnevne predmete, portrete, kipove, ormare, ogledala, posuđei mnoge druge. Pozivanjem ovih stvari napravio je sponu između fantazije i realnosti, bajke i života, poezije i priče, simbolike i realizma, i u ovom leži sva Andersenova veličina.
Moglo bi se reći da je njegova biografija sadržana u bajci „Ružno pače“, gdje je Andersen rekao: „Ništa ne smeta što se neko rodio u pačjem gnijezdu, samo kad se izlegao iz labuđeg jajeta.“