Sigmund Frojd, austrijski ljekar i psihijatar, osnivač psihoanalize, rođen je 6. maja 1856. godine.

Rođen je u Frajbergu, u Moravskoj. Bio je najstarije dijete od osmoro djece trgovca vunom Jakoba Frojda i njegove druge žene, dvadeset godina mlađe Amalije. Njegova porodica je bila jevrejskog porijekla, ali je sam Frojd bio ateista. 1859. godine porodica se preselila u Lajpcig, a zatim 1860. u Beč gdje će Frojd ostati do juna 1938. kada je poslije Hitlerove invazije na Austriju, prešao u London.
Obrazovanje je stekao u Beču, gde je studirao medicinu. U Parizu je studirao kod Šarkoa, 1885-1886. Do psihoanalize ga je dovelo istraživanje posljedica hipnoze na histeriju, koje je objavio zajedno sa Brojerom 1895. godine.
Njegov naučni doprinos i istraživanje može se podijeliti na tri perioda:
Period samoanalize, koji je trajao od 1895. do 1899. godine;
Razvoj sistema psihologije zasnovanog na samoanalizi, koji je trajao otprilike do 1914. godine i kojem pripadaju dvije knjige: “Tumačenje snova“ (1900) i „Tri eseja o seksualnosti“ (1905);
Dalje elaboriranje i revizija glavnih teorija, naročito u vezi sa raznim kulturnim fenomenima, prije svega religijom koji je trajao od 1914. do 1939. godine iz ovog perioda se izdvajaju dijela: „Totem i tabu“ (1913), „Psihologija grupe i analiza sopstva“ (1921), „Budućnost jedne iluzije“ (1928), „Nelagodnost u kulturi“ (1929) i „Mojsije i monoteizam“ (1929).