1. aprila 1809. godine rođen je ruski pisac Nikolaj Vasiljevič Gogolj. U svojim djelima je pokazivao duboko razumijevanje i poštovanje za ljude, mentalitet, istoriju i kulturu Ukrajine i Rusije.
Otac, stari kozački oficir, razvio je kod Gogolja književni ukus. Majka mu je prenijela mističnu religioznost, koja ga je morila u docnijem životu. Nikolaj Vasiljevic Gogolj rodjen je u mjestu Veliki Soročinci u Ukrajini, koja je u vrijeme njegovog rođenja bila dijelom velikog ruskog carstva.
Školovao se u Poltavi, zatim u Njezinu, gdje se osjećao strancem, kao da je “zalutao u tuđinu”. Školovanje je nastavio u Petrogradu, u kome je upoznao jedan drugi svijet, svijet sitnih činovnika, malih ljudi, o čemu će pisati u svojim Petrogradskim pričama. Bio je profesor istorije na univerzitetu, ali bez uspjeha.
Gogolj je bio prijatelj pjesnika romanticara – Žukovskog i Puškina. Napustio je univerzitet i posvjetio se književnosti. Udaljenost i nostalgija za rodnom Ukrajinom inspirisala ga je da napiše zbirku pripovjedaka „Večeri na majuru kod Dikanjke“ (1831 — 1832). U pričama je koristio elemente folklora, fantastike i humora, kojima je opisivao život na selu. Sljedeće njegove zbirke su Arabeske, zatim knjiga Mirgorod, u kojoj je i velika pripovijest Taras Buljba. Potom dolaze Petrogradske priče.
Njegova najpoznatija drama, „Revizor“, nastala je 1836. godine i privukla veliku pažnju književne i političke javnosti, pa i samog cara.
Njegov kritički realizam posebno je došao do izražaja u antologijskoj priči Sinjel, kao i u prvom djelu romana Mrtve duše i komediji Revizor.
Pred kraj zivota, u dva navrata, 1845. i 1852.godine, spaljivao je nastavak, drugi deo svojih Mrtvih duša, a uskoro je 4. marta 1852. godine i umro.
