Efikasna prevencija suicida zahtijeva saradnju između različitih stručnjaka – psihijatara, psihologa, socijalnih radnika i obrazovnih institucija, smatra psihijatrica Branka Purlija. Ona je, povodom Svjetskog dana prevencije samoubistava, kazala da je suicid jedna od najozbiljnijih i najtragičnijih tema sa kojom se psihijatri često susreću.
“Samoubistvo je jedan od ishoda uzrokovan kombinacijom duševne boli, mentalnog poremećaja i socijalnih okolnosti”, navela je Purlija.
Ona je naglasila da suicid predstavlja jedan od vodećih uzroka smrti širom svijeta, čija je prevencija jedan od ključnih izazova u oblasti mentalnog zdravlja.
“Iako je teško identifikovati jedinstven uzrok suicida, postoje mnogi poznati faktori rizika. Među njima se izdvajaju prethodni pokušaji samoubistva, porodična istorija suicida, mentalni poremećaji poput depresije i anksioznosti, zloupotreba supstanci, izolacija i stigmatizacija”, rekla je Purlija.
Purlija je navela da, osim mentalnih poremećaja, socijalne okolnosti kao što su gubitak posla, razvod ili smrt voljene osobe mogu povećati rizik od suicida. Dodaje da psihijatri rade sa pacijentima kako bi identifikovali i obradili tu bol kroz terapiju i lijekove, te da treba razumjeti cjelokupan život pacijenta da bi razumjeli uzroke. Takođe, rana identifikacija simptoma i znakova upozorenja može biti ključna u prevenciji suicida.
“Ljudi koji razmišljaju o samoubistvu često pokazuju promjene u ponašanju, povlačenje iz socijalnih interakcija, izražavaju osjećaj beznadežnosti ili verbalizuju svoje samoubilačke namjere”, istakla je Purlija.
Ona je naglasila da psihijatri i drugi zdravstveni radnici imaju ključnu ulogu u prepoznavanju ovih znakova i pružanju odgovarajuće intervencije Dodaje da redovni pregledi, edukacija o mentalnom zdravlju i destigmatizacija duševnih poremećaja mogu pomoći u smanjenju broja samoubistava. Upozorava kako duševne boli mogu biti nepodnošljive:
“Mnogi ljudi koji razmišljaju o samoubistvu osjećaju se zarobljeno u svojim mislima i emocijama. Važno je da ljudi razgovaraju o svojim osećanjima”, objasnila je Purlija.
Prema njenim riječima, ponekad samo pružanje prilike nekome da se izrazi može biti presudno za prevenciju suicida, a stručnjaci podstiču otvorenu komunikaciju o tim teškim temama.
“Efikasna prevencija suicida zahtjeva saradnju između različitih stručnjaka: psihijatara, psihologa, socijalnih radnika i obrazovnih institucija”, kazala je Purlija i dodala da je ključno i uključivanje zajednice, porodice i prijatelja u proces podrške.”
Purlija je istakla da je podizanje svijesti o suicidu i faktorima rizika od suštinskog značaja, te da je važna edukacija I destigmatizacija suicida. Kako je dodala, suicid je kompleksan i višedimenzionalan problem koji zahtijeva sveobuhvatne intervencije.
“Psihijatrija, kao ključna disciplina u razumijevanju i liječenju mentalnih poremećaja, igra centralnu ulogu u prevenciji suicida. Kroz kombinaciju rane detekcije, multidisciplinarnog pristupa i edukacije, možemo napraviti značajne korake ka smanjenju broja samoubistava”, zaključila je Purlija.